I po malo o svakom igraču...
TOMISLAV BUTINA (6,5): Zacijelo se ćuti kao sukrivac za drugi gol Francuza, no Tudor ga je uvalio u bunar. Brzi Trezeguet oteo je loptu, pomogao se čak i rukom, Butina nije stigao i... Sve ostalo obranio je savršeno, zaslužio dobru ocjenu i maksimalno povjerenje. Obranio nekoliko teških lopti, dočim kod prvog gola nije očekivao (a tko i bi?!) tako nespretnu intervenciju obrane, napose Tudora.
DARIO ŠIMIĆ (6): Dobru igru, štoviše veoma dobru uprskao s nekoliko izrazito loštih centaršuteva. Ipak stoper se teško snalazi kada treba ubaciti brzu loptu napadaču. Centaršut mu nikad nije trebao i očito ga nije usavršio. U obrani se držao junački, u napadu se uvijek otkrivao. No, nije iskorištavao prilike za centaršuteve...
ROBERT KOVAČ (6): Stup naše obrane. I kad zapliva uvijek se vrati, spasi stvar. Borio se do iznemoglosti pokraj izvrsnih francuskih napadača, kao i uvijek čovjek od maksimalnog povjerenja.
IGOR TUDOR (5): Sve stane u jednu rečenicu, no reći ćemo više – krivac za oba pogotka! Nonšalancija koja košta reprezentaciju. Tako dobar igrač koji se u našoj reprezentaciji nikako ne snalazi. Teško se oteti dojmu da je to tako zbog svog nedodirljivog ponašanja. Lopta piše jedan, a pamti dva. To se upravo događa njemu.
JOSIP ŠIMUNIĆ (6,5): Izvrstan, bez panike reagirao u najtežim trenucima. Sudjelovao čak i u gradnji igre, u ovoj utakmici pokazao svoje raskošne kapacitete koje je nekad znao uprskati. Protiv zacijelo najboljih na svijetu pokazao svoje najbolje lice.
GIOVANNI ROSSO (6,5): Sumnjalo se u njega, ali je svoj posao odradio pošteno. Također je igrao bez panike, prolazivši kraj Francuza kad to nitko nije očekivao. Sudjelovao u našim akcijama kada su se izbacivali u napad Pršo i Šokota, sve to i zbog dobrih Rossinih lopti.
NIKO KOVAČ (6,5): Podredio se maksimnalno momčadi, bez suvišnih soliranja. Tako nam se više svidio nego u sebičnim izvedbama kao protiv Švicarske. Njegova igra protiv francuskog veznog reda može biti zoran primjer kako se trkom može nadoknaditi tehnička inferiornost. Štoviše, ovoga puta je čak i nismo primjetili kod Nike. Bio je pravi, kako voli reći naš izbornik.
NENAD BJELICA (5,5): Naš zasigurno najskromniji igrač u dosezima protiv Francuza. Ne samo što se nije snalazio u defanzivi, već mu je previše lopti počelo bježati od noge. U prvom dijelu još je kako-tako kontrolirao loptu, u drugome mu je samo bježala. Ipak, nekoliko dobrih dodavanja potvrđuje da zna više. Jedno izvrsno koje Pršo nije razumio, što je moglo biti krasan zgoditak. OD 87. JERKO LEKO (6,5): Dobro je branio prostor kada su Francuzi nasrtali. Borben i kvalitetan. Moralo bi se više računjati na njega.
MILAN RAPAIĆ (7): Odgovorno pristupio bijeloj točci, realizirao je silovito, bez obzira što je Barthezu nanjušio stranu. Udarac mu je bio neobranjiv, dakle bolji od Beckhamovog. No, i kod drugog gola maestro Rapaić našao je Pršu daleko od francuskih obrambenih redova. Što je Prši bilo dostatno da ulovi prostor i zamah za fintu i realizaciju. Asistent je, dakle, opet bio Rapaić. On, umjesto da bude vođa momčadi, nekim izborničkim odlukama bespotrebno pada u zapećak. Nadamo se nikad više. Izvrstan Rapaić, ponovimo...
Vjesnik
Post je objavljen 18.06.2004. u 07:09 sati.