Pisati uslijed nervoze. Cekam vec dva sata. "Cekam te od pol noci". "Super", rekoh, a u sebi mislim, "taman na vrime da ti popisam auto". Ajmo natrag na pocetak, na pricu, o Narcisu. Nikad nisam dovrsila onog Palma. Zapravo, zanima me gdje su sad ti iskompleksirani likovi. Likovi koji imju zivot samo unutar svoje ekipe. Izbjegavati stereotipe, kazes. Ipak, imali su zanimljive karaktere. "Zasto ne pises?", pita. "Sve sam vec rekla." I opet cu citirati Preverta – "Zasto se stalno pitaju zasto je Rimbaud prestao pisati kada ne znaju ni zasto je poceo". Ne znam o cemu bih pisala. Jedna tema, milijun motiva, a nijedan me se ne dotice. Znam samo brbljati. Vidis, Palm me podsjeca na momka kojeg sam upoznala. Bili smo vani. Cekaj, netko je usao u wc, mozda je Marko, ne vidim. Nosi torbu kao on, ima slicnu frizuru, hm, ipak nije. Kako se dam nagovorit da tako popusim dogovor? Dva sata, mora da sam imbecil. Evo opet netko. Nije Marko, Boris je. Boris tamburas. ... Kako se zvao onaj drugi, onaj njegov prijatelj? Jimi? Jimi, da, tako je, famozni Jimi. Jebes tipa koji si uzima Hendrixa za uzor i nadimak, a istovremeno zna odrndati tri stvari na gitari u svom bendu koji parodizira Let 3 koji su ionako parodija na same sebe... aaah, ne, ima on i muzicku. Pa imam i ja, i kakve koristi? Dakle, Jimi. I bezveze je izgledao, a ipak su se cure lijepile za njega. Stvar je u pristpu, skakljiva pitanja, otvorena pitanja. Da ga jebes, ne mogu shvatiti neke ljude. Cini mi se da nemaju srce. Sto ih pokrece? Kulnost? Imam likove, imam situaciju, nema ih sto pokretati. Dosadno im je u zivotu. Ah, kakav kreator, takvi likovi. Dakle, Marko, 45 minuta, kazes, a sto te onda zadrzava dva sata? Naravno, utorak je. Boze, kako mrzim utorke. Zar ne postoji nacin da se ponedjeljak mirno pretoci u srijedu? Palm, Palm... kako proniknuti u dubinu nekoga tko je prizeman? Zene, cevapi, piva. Nabavis osmijeh.
Post je objavljen 12.04.2005. u 23:00 sati.