vi epi necete shvatit i to je tak. cak ima jedna knjizica o tome koja cim ju otvoris kaze "ne pricate okolo da imate epi. ljudi nece shvatit. najvjerojatnije nece shvatit ni vasi najblizi". e sad, toliko ja imam za reci o tome. nego, ko vas jebe. i fakat, ako vam ne pase moj blog, mozete odjebat brzinom nekog jako brzog superjunaka, jer meni definitivno necete falit. stvar je u tome da dnevno gledam ljude koji dobivaju sponzorstva za totalna sranja, trose lovu na totalna sranja i totalna sranja se financiraju.
a ja jednostavno nemrem dokazat da valjam. a necu snimat polovicno. mogu ja metnut na blog pijani isjecak ili pizdariju koju sam tek izmislio. ali tu postoji toliko pjesama koje su jednostavno odlicne, a ja ih necu snimat na pola jer se gubi kontekst i gubi se prica koja za svaku od njih postoji predugo da bi ju ja sad sjebo. ja bih rado da mi je ambicija pisanje recimo. jednostavno sjednes i pises. ne treba ti tona opreme, programi, jednostavno pises. ali ovak krasan kurac. znate vi koliko se love trosi na svaki pa i najgluplji album koji propadne samo tako? za koji nije bilo ni promocije ni nicega? masa fakin novaca. uzasno puno, i to tu kod nas. to se ide u sloveniju snimat ovo, pa drugdje ono, pa se masterira u americi, pa se masterira u UK, pa pun kurac fintica i sranja. a sve da se dosegne navodni nivo zvuka il koji kurac. ja dajem jebeno jaje da uz minimalni budžet mogu u nekakvoj sobici s opremom u roku 3 mjeseca isfurat dupli album (jedan cd instrumentala i jedan necega di se i pjeva) da vam se jaja smrznu kako ima atmosferu i kako je iskren. jebes mi sve.
dajem jebeno jaje na to. ali tu nikoga ne zanima glazba. inace, kao sto sam rekao, masa novaca se baca na bendove i projekte koji propadnu samo tako. ali kad ti imas bend, onda to neko dođe poslusat. ja nisam bend. nemre niko doc poslusat. ja moram snimit sve instrumente sam da bi dokazao da nekaj valjam. a sad vi meni recite kak mogu to napravit? nikak. u vrijeme kad sam radio ove stvari kaj tam desno mozete downloadat, snimao sam i gitarske stvari s vokalom i svim. snimao sam to s linije na liniju, na improviziranom mikrofonu. jedna linija je vrtila malo brže a nije se dala narihtat pa sam kod svake nove gitare morao malo štimat da paše. i da, zelim da mi padne neka lova s neba da uzmem ta 3 mjeseca i opremu te da snimim super album. i onda bi mi pola fakin države lizalo jaja i virilo iz guzice kao lokas našoj poznatoj zvijezdi u aferi 'ukrali su mi ga'. a do onda ce se na mene gledat kao na lijenog debila koji nis nemre sam. i nemrem.
znam radit glazbu. stvarno vjerujem da mogu snimit fantastican album. ali tu nema love, jebiga. hrvatska smo. zašto bi netko uložio u mene ako ishod nije siguran? taman da je potencijalni investitor ziher da cu snimit hrvatski album stoljeca, zna da nema novaca. a nema cak ni potencijalnih investitora. jer su ljudi pickice. kao sto sam rekao, sunce vam jebem, hvalite leba, jelda? ja ZNAM da masa ljudi koji imaju masu para cita njegov blog. i da se neki od njih bave izdavaštvom. da li mu se ko javio, a pičke jadne? ja bi mu izdao knjigu ove sekunde da mogu. ali oni koji mogu, to nece napravit jer tu nema novaca. kakvo jebeno licemjerje. jer glazba nije opipljiva. jer rijeci nisu opipljive. time se ne da kupit kruh, auto, cigarete, odmor u jebenom rovinju. i mislim da bi bilo jebeno fer da mi netko da taj novac. jer dragi citatelji, VI ste ti koji najvise pusite ako ja ne izdam album. i ako leb ne izda knjigu, iako vjerujem da bude jer je ipak u malo boljoj poziciji.
kritizirat cete me radi ovog teksta, naravno, kao i radi vecine stvari koje napisem u ovoj maniri. ali ja sam stvarno uvjeren da je svatko od nas predestiniran da se bavi necime i da bi se upravo time trebao bavit. ja sam recimo zabavljac, na vise nivoa. jer i kad jebeno kukam, vi se papci ti koji su zabavljeni, zaokupljeni time i imate kaj za radit. mene ne interesiraju vasi zivoti. nemate cak ni za rec nekaj kaj bi me zaintrigiralo u vecini slucajeva. ali iz nekog razloga, vi dolazite na moj blog citat kaj se događa u mom zivotu. jer ja ne pisem opcenito, ne znam pisat price, ne pisem mudre misli. nisam sposoban za to. ja pisem o sebi. i vama je to zabavno. neki dolaze jer im je guba. neki jer ih zanima kaj ce bit iduce, kao da gledaju seriju a neki dolaze kritizirat i potvrđivat vrijednost vlastitog postojanja omalovažavajuc moje. i dobro. to tako ide. jer vecina dobiva potvrdu vlastite vrijednosti usporedbom. tako smo tkani, kao rasa. sumnjajuc u nepoznato potvrđujemo vrijednost poznatog a s time i vrijednost vlastitog uvjerenja. koje u 99% slucajeva nije nase, nego nauceno, nametnuto, take a pick.
i tesko je priznat mane. svima. meni recimo nije, jer se poznam. ali vis, kad sve velis onako kako je, ljudi traze skriveni motiv za to priznanje i opet analiziraju i preispituju stvar. da li je iskrenost doista toliko čudna? da li je ono kaj se vama cini nevjerojatno doista dovoljno da automatski pomislite da nema sanse da je istina? gdje je korijen zadrtosti i uskogrudnosti? u cinjenici da smo svi stvarno toliko mali i nebitni? jesmo, to je tak. ali koliko god mali i nebitni bili, ja vjerujem da bi svi trebali imati pravo bar jednu šansu u onome za kaj vjerujemo da smo rođeni. ali pravu šansu. ako se slomiš i sjebeš, sori. ali ako je šansa prava, to se ne može dogoditi. nismo svi sposobni za izboriti se za svoje mjesto pod suncem. jednostavno nismo. nisam jedini. razlika je u tome sto je mjesto koje ja trazim prilicno daleko i moja ambicija se cini prilicno nerealna. ali zasto? ako je nekome ambicija postati direktor te i te firme u kojoj radi i dovoljno je dobar, zakaj ne? moja je snimiti jebeni album. konacno dokazati da nisam samo poremeceni kit kojem se nis ne da. to je jebena laž.
ja jednostavno nikaj drugo ne znam. entertainer sam, kako god pogledas. to je ono kaj ja jesam. rodio sam se takav, takav cu krepat. i kad krepam to ce bit sranje o kojem bu se pricalo vjerojatno. nisam pisac. nisam kolumnist. ne mogu to raditi za zivot jer to ne razumijem. mogu pisati jer mi je to sad vec postala opsesija. ali glazbenik sam. molim da se to shvati. glazbenik sam koji nikad nije dobio priliku pokazati koliko vrijedi. ja iskreno mislim da je jebena sramota da ja tu trulim za lapom a mogao bi snimat prekrasne pjesme. i manje prekrasne. iskreno mislim da je glupo da trulim u nekakvom skladištu umjesto da snimam. ili bilo gdje drugdje. ali rekoh, svijet tako funkcionira, pa sam pokusao. ocito se ne uklapam, jer mi nije uspjelo. vjerujem da zaslužujem priliku. previse sranja sam prevalio preko leđa i ne da mi se više. i ne mislim da sam ikaj bolji od ostalih. samo želim da mi se dopusti prilika da pokušam bit ono kaj jesam. to ne bi trebalo biti tako tesko za shvatiti. stvarno ne bi.
osim možda bezidejnim ljudima koji bi strahovito htjeli imat ideju oko toga tko su i što su. kako im ne ide, naravno da ne žele ni da drugima ide. i ja ne zelim biti tip koji ce jednog dana piti i tuci svoju djecu i suprugu radi zivota koji nikada nije imao hrabrosti ni pokusat zivjeti. nit zelim jednog dana tjerati djecu da budu ono kaj ja nikada nisam mogao biti. ne zelim provesti zivot zavideci ljudima koji su dobili priliku baviti se onime kaj vole. bili u tome dobri ili loši. jer nije u tome stvar, na kraju krajeva. stvar je u tome da svi zaslužujemo priliku. no, toliko njih nije dobilo željenu priliku da ce pljuvati po svakome tko to i dalje zeli i ko recimo u mojim godinama i dalje nije odustao od sna. a sad da vas pitam kakav je to kurcev san? predstaviti ljudima svoju kreaciju. to je san. ja ne ocekujem nikakav novac od toga. samo da mogu ljudima poklonit dio onoga kaj volim vise od svega. jebao vas materijalizam.
citava zemlja radi na krivom principu, ponavljam po milijarditi put. ali nitko me ne cuje. jer funkcionira na istom principu.
Post je objavljen 18.06.2004. u 03:37 sati.