Ja stvarno nisam praznovjerna, no primjetila sam posljednjih tjedana da čim prijeđem Učku, svaki puta pada kiša cijelo vrijeme dok sam sa druge strane. A to mi se više ne čini kao slučajnost.
Tako sam za uskršnje praznike dobila skoro plivaću kožicu između prstiju, a nije puno bolje ni ovaj vikend.
Naime, u subotu sam poslije posla otišla do Umaga, do mame. Već ujutro je padala sitna kišica, a kada sam krenula na put, počela je lijevati kao iz kabla. I uopće nije prestajala.
Padala je cijelu subotu, a danas pada i dalje, samo se još pridružilo i jako jugo, pa puše i pada, u kombinaciji.
Raspoloženje mi je u skladu s vremenom. Južno i tužno. Iako nema nekog razloga za blues, dapače. No, nekakvim teluričkim silama koje nama vladaju, koliko god bili racionalni, umni i učevni, ne možemo ništa. Čak ih ne poznajemo dovoljno, znamo samo da Mjesec, planeti, majčica Zemlja, vjetrovi i morska stujanja, putanje zvijezda...sve ima svoju svrhu i utjecaj, premda ih najčešće ne možemo ni shvatiti ni objasniti.
Tako sam ja jučer, nakon što sam došla u Umag, otišla malo odspavati. Probudila sam se ništa bolje volje i otišla kod frendice na kavu, pa smo si međusobno izmjenjivale blues sekvence. Rezultat je bio da smo i jedna i druga na kraju večeri bile još gore volje.
Danas sam kasno ustala, kiša ne prestaje padati. Jedva sam se oprala i obukla pa sam sa mamom otišla van nešto pojesti. Kada smo se vratile kući, uhvatila sam se telefona.
Ne pamtim kada sam posljednji puta tako bezvezno i uzaludno potrošila vikend...
Toliko sam bezvezno raspoložena da mi se nije dalo večeras vratiti u Rijeku, radije ću se ujutro ranije ustati i otići ravno na posao.
A za sutra se sprema «veliki štrajk liječnika», unaprijed dočekan na nož od javnosti. Ja sam u principu protiv štrajka, meni osobno on poremeti cijeli proces rada. Kada sam jedan dan neplanirano odsutna, treba mi nekoliko dana da obavim pacijente koje sam morala odgoditi, jer ja nemam zamjene, obzirom da sam u polikliničko-konzilijarnoj djelatnosti. Tako će i sutra biti, neće kod mene biti rada po rasporedu dežurstava, već potpun posao. No, ono što iritira je da je javnost a priori protiv štrajka liječnika, dok nema ništa protiv štrajka željezničara, carinika, učitelja. Pri tome se udara po patetici – kao, životi i zdravlje pacijenata su u pitanju. Nitko pri tome ne smatra da su i naši životi u pitanju, naša egzistencija i dostojanstvo profesije. Jer, kada se već samom činjenicom da naš štrajk dovodi u pitanje nečije živote, indirektno priznaje naša važnost i nezamijenljivost, zašto se nas onda i materijalno ne prizna? Ne, naravno, što će nama dostojanstvenija plaća, barem na nivou sudaca (koji, usput rečeno, imaju nekoliko godina edukacije manje od liječnika specijaliste), kada smo ionako lopovi, uzimamo mito, iznuđujemo novac...
Stoga, vrlo sam veliki skeptik...i u posljednje vrijeme sve više razmišljam o jednom od jedina dva moguća izlaza : promjeni profesije, ili promjeni zemlje prebivališta.
Eto, toliko za danas. Iako je na slici uz post bečka veduta, danas ništa o Beču. Dugujem još priču o vikendu...shopping uključivši. Budem i nju napisala, uskoro....
Post je objavljen 10.04.2005. u 21:31 sati.