Noći su najteže..
Dok tuga na jastuku nježno miluje moje lice,
a tišina piše tvoje ime,
dok blagi jecaj iz mene progovara,
a ruke te traže svud uokolo,
dok srce zna da te nema..
Otišao si još jučer..
Znam,tvoje srce pripada samo meni i
znam-čekat ćeš me ako treba i tisuću vijekova..
Ali kao to reći usnama koje ne dotiče tvoje,
rukama koje nemaju koga da grle,
uzdasima koji se gube negdje duboko u mojoj duši..?
Ja još uvijek sanajm..
Tebe,ljubavi..
To toliko poznato lice,
oči koje zrače dobrotom,
ruke koje odišu željom,osmijeh tako iskren,
srce tako prepuno ljubavi..
Srce koje daje bez da traži nešto zauzvrat,
ljubav koja teško da će ikada biti opisana..
Post je objavljen 10.04.2005. u 12:52 sati.