-Idemo!
Znala sam o čemu govori, i znala sam da je stigao trenutak, osjetila sam da se cijelo moje tijelo usporilo, to više nisam bila ja - više nisam ništa čula, vidjela, kušala - samo sam osjećala.
-Idemo!
I otišla sam zajedno s njim. Nije to bilo jedanaest minuta nego cijela vječnost, kao da smo izišli iz tijela i hodali, u dubokoj radosti, razumijevanju i prijateljstvu, po rajskim vrtovima. Ja sam bila žena i muškarac, on je bio muškarac i žena. Ne znam koliko je to vremena trajalo, no činilo se da je sve u tišini, u molitvi, kao da su svijet i duša prestali postojati i postali nešto sveto, bez imena, bez vremena.