Kako je loše kada se neke stvari krivo protumače... i onda zabriješ u glavi na nešto deseto.... i svaki put određene sitnice koristiš za potvrđivanje te tvoje teorije.... i ful se uvjeriš u " to nešto " ... a uopće nije tako... i ispadne totalno šugavo... da...
I koliko god se ja pravila da mi ne smeta što drugi ljudi, koje baš i ne poznajem dobro, misle i pričaju o meni... Zavaravam sama sebe... Ful mi smeta, i ful me nervira... odvratno se osjećam kada shvatim kakvom me neki ljudi smatraju... pričam o ljudima koji me ne poznaju ful dobro... ma... o onim ljudima, joj, fali ta glupa riječ o kojoj je Andro već pričao.... ono, znate se, pozdravljate se, imate sliku jedno o drugome utemeljenu na tim tuđim pričicama.... znači, niste ni frendovi, al niste ni poznanici... nešto između... I sad, joj slabo mi je kada mi onako dođu, smajl na faci, dobre smo si ful, popričamo... i onda čujem svašta... U biti, zaključila sam da neću više nikome ništa vjerovat... Vjeruj samo sebi... Zašto ljudi to rade? Zašto izmišljaju neke stvari i onda to prepričavaju, i priča se od osobe do osobe izmjeni i preuveliča, i na kraju.... uf.... a znam po sebi da takve pričice ful utječu na viđenje te osobe... zakon mi je kada netko o nekome ima svoje mišljenje, i usprkos svim tračevima i tim jadnim pričicama koje kruže, ne mijenja svoj stav o toj osobi... ja, priznajem, nisam takva... koliko god se trudila, kada čujem nešto negativno o nekome, uvijek mi se ta osoba barem onako malo spusti u očima... ovisi od koga doznam te informacije.... al opet... Ne želim ja to tako... ne... Neću nikome ništa vjerovat od sad na dalje....
I nervira me to jako... Ovo iznad nema veze ni s kim određeno... da se ne bi opet nešto krivo protumačilo... Moram priznat da se nakon duuugo vremena osjećam totalno jadno i ... smušeno... i sve mi je nekako uf.... i ova glupa kiša i nervoza oko škole i svega... i tužna sam... jako... i nisam to sad napisala da biste vi u komentarima me tješili i pisali : " a jadna Tinka, daj bit će bolje... " ... ne treba mi to... jednostavno mora proći neko vrijeme... i mrzim kad sam takva... gadim se sama sebi... i širim tu neku negativnu energiju, a to mi je tako ružno i sve.... joj...
I danas sam se mrvicu razvedrila kad sam u HKD išla gledat Dajanu i ove šta plešu... Predivno je to meni... Kao klinka sam ful htjela ić na ples, ali nikad nisam imala vremena... zakon je to... tu ti se ne počnu trest ruke, kao kad sviraš.... i ne počne ti se trest glas, kao kad pjevaš.... Izražavaš se pokretima, i sve je onako energično i izgleda jednostavno, al je u biti ful komplicirano... Super su to otplesale, stvarno im se divim... kad sam došla doma sam učila geografiju... ovaj tjedan ću se sve pojavljat... ne da mi se to odugovlačit....
Dosta... idem u krevet razmišljat... Prije bi čim legnem zaspala... a zadnje vrijeme, nema šanse da odmah utonem u san... Svašta mi se mota po glavi... Treba to sve posložit....
Post je objavljen 10.04.2005. u 03:14 sati.