Kako je krajnje tašto i degutantno da svi bjelosvjetski mediji, pa tako i oni naši, domaći, većinu svojega prostora i našega vremena posvećuju vjenčanju britanskog princa Charlesa i Camille Parker-Bowles, i to samo dan nakon što su ti isti mediji većinu svojega prostora posvetili ispraćaju na vječni počinak pokojnog pape Ivana Pavla II. Ovim se ne želi reći da bi kao čovjek papa bio vrijedniji od ovih drugih dvoje, ili da bi papa bio vrijedniji zato što je katolik, a ovi nisu, ili da ovaj drugi događaj ne zavrjeđuje da o njemu budemo izviješćeni; ali, zar nije u potpunoj suprotnosti sa zdravom pameću da nas, samo dan nakon papine smrti, čak i domaća državna televizija gnjavi predstavom vjenčanja starih i ofucanih ljubavnika, koji svoje vezu nisu prekidali ni u vrijeme kada su oboje bili u braku, sa drugim partnerima, jasno?!
Sada su se naši golupčići, pardon; vrane (bolje im pristaje ta sintagma), napokon odlučili svoju vezu zapečatiti i pred zakonom. Dobro, neka im. Princeza Diana, neprežaljeni cvijet koji je donio tračak svjetla i ljepote u britansku kraljevsku kuću, poznatu po rugobama od ukućana, već se odavna nalazi u grobu, mladi prinčevi William i Harry odrasli su ljudi (što se po ponašanju onog mlađeg ne bi moglo reći), a stara šefica i rospija od kraljice Elizabete II odavno je digla ruke od bilo kakvih pokušaja da sina joj Charlesa upravi na put kakvog – takvog ponašanja koje bi priličilo suprugu, ocu, bratu, a na koncu i nasljedniku britanske krune. A ni mlađi joj sinovi po tom pitanju nisu ni malo bolji.
Današnje se vjenčanje ne može nazvati ničim drugim doli sajmom taštine, na kojem su smjeli prisustvovati samo odabrani, dobro financijski potkovani članovi britanske elite. Najprije su staroženja (a ne mladoženja!) i stara ( a ne mlada) odgodili vjenčanje za jedan dan, kako bi se princ nacrtao u sred katoličkog Vatikana na sprovodu preminulog pape. E neš ti face; budući kralj, kojem pripada i vrhovna vlast nad Anglikanskom crkvom, pokušao je ubrati bodove i u papinoj smrti, sve kako bi se popeo sa ne baš zavidnog dna domaće i svjetske popularnosti, pa je, jadan, čak i odgodio vjenčanje za jedan dan, samo radi Ivana Pavla. Sve mu, kao, vjerujem u iskrenost namjere da iskaže čast papi…
Zatim se je trakavica nastavila nekakvim iskazom pokajanja Charlesa i njegove Imenjakinje-životinje-koja-ima-grbu (to je valjda Camillino indijansko ime!), prije nego je vjenčanje počelo. A sama se kraljica i onaj jadnik od muža joj, princ Phillipp, pojaviše u toj crkvici u sklopu, kako rekoše; "protokolarnih dužnosti"; sve kao onako, uz put. Sve je to bilo tako jadno. Patetično. Svaka čast Englezima kada toleriraju takav jad od čovjeka, koji će im za skoro vrijeme, vjerojatno, postati kralj. Tako su se «vjerni» Charlie i Camilla, koju krasi još veća vjernost, zavjetovali na «vječnu ljubav»! Kojeg li apsurda! Ma ne želim ja ovdje nikom ništa moralizirati, niti bilo čije osjećaje obezvrjeđivati, ali zaklinjanje na vjernost dvoje ljudi koji su postali sinonimi za bračnu nevjeru, brakolomstvo i uništavanje života svojih bivših bračnih partnera, bilo bi krajnje smiješno, da nije tragično. I sada to cijeli svijet gleda, sa suzicama u očima! Ma dajte… Mogu misliti što razmišljaju spomenuti mladi prinčevi kada vide kako im se onaj nesretni otac vjenčava sa ženom koja je uništila brak njihovih roditelja, koja je njihovu obitelj izvrgla linču žutog tiska i koja im je mamu, barem indirektno, poslala u grob. Mora da su oduševljeni do ludila! Sigurno će biti glavni na fešti večeras!
Ta Camilla mora da je jako sretna žena danas. Ali tko joj je kriv što je bila glupasta kad je bila mlada. Umjesto da je zgrabila Charlieja dok je ovaj još bio slobodan, ona se zabavljala okolo, pa je propustila priliku postati kraljicom, pa se udala za Charlieva prijatelja, financijski dobro potkovanoga, samo kako bi ovoga imala na oku. Ali nije se naša Camy predavala tako lako; išla je ona do krune zaobilaznim putem, koji preko kreveta vodi do prijestolja. Smantati će ova i one u Parlamentu, samo da se domogne trona. E to se zove upornost; kad cijeli život ispravljaš «grešku» iz mladosti; i na kraju uspiješ! Evo još samo da stara Elizabeta rikne, pa da ucviljena Camy odjene crninu, i za koji mjesec iza toga ne uzme žezlo, jer joj se ljubavnik-muž ionako pokazao nesposobnim voditi vlastitu obitelj, a kako li bi tek mogao vladati kraljevstvom. Zna se tko će imati glavnu riječ kad Charlie dobije krunu; zna se… (A što ovo liči na scenarij za sapunicu; morati ću poraditi na tome, he, he…)
Eto, tako smo od medija u paketu dobili papinski ukop i kraljevsko vjenčanje. Ovo je prvo bilo tako veličanstveno i dirljivo, puno dostojanstva i ljudskosti. Ovo drugo je toliko jadno da više liči na posebnu epizodu dobrih starih «Mućki», nego li na kraljevsko vjenčanje, ali kod mnoštva kućanica željnih tračeva izazvati će pravu navalu suza radosnica, i dati im materijala za prepričavanje uz poslijepodnevnu kavicu sa susjedama. Dobro, barem će ta tragikomedija bez ukusa i mirisa za nešto poslužiti.
Post je objavljen 09.04.2005. u 22:17 sati.