Bitka za Staljingrad
Izbezumljen i opsjednut, u svom stožeru, Hitler je naprosto urlao na svoje generale i sve ostale nazočne: '' Potrebni su mi ugljen i željezo Donjeca, trebam naftu Kavkaza, ili mogu zapovjediti kraj rata! '' Ta njegova opsjednutost i te riječi koje su ga jednostavno opsjedale uskoro će dovesti do najtragičnijih događaja u njemačkoj ratnoj povijesti i do jedne od monstruoznih bitka i najveće vojne katastrofe uopće u povijesti ratovanja. Poraz njemačke vojske kod Staljingrada označio je definitivnu prekretnicu u II. Svjetskom ratu, a i sam jedan tadašnji njemački novinar je ovako zapisao: ''Njemačka je dosegla svoj zenit, a nakon Staljingrada počinje njena definitivna propast.'' Jedna od posljednjih poruka zapovjedništva njemačke vojske iz Staljingrada glasila je:'' Rusi su u bunkeru! – EL – '' Radiooperater poručnik Wultz poslao je taj međunarodni signal – EL – što je značilo definitivni prestanak emitiranja neke radiopostaje, lopaticom je uništio radio aparat i zatim sebi ispalio metak u glavu. U paklu Staljingrada, grada na rijeci Volgi, svoju je agoniju proživljavala i zauvijek nestala u dimu, vatri i neopisivoj ljudskoj patnji, cijela jedna ponosna i nekada moćna njemačka 6. armija…
Post je objavljen 09.04.2005. u 20:56 sati.