Prestrašna promjena vremena. Nakon dvije noći koje sam prespavao snom pravednika (nabavio sam ležaj s magnetskom zaštitom), noćas ništa nije pomagalo. Bespomoćno sam ležao u mraku i promatrao kišu kako divlja po prozorskim oknima. Predvidio sam da će do toga doći, ne zato što sam gledao prognozu vremena, nego zato što mi se tijelo nažalost sve više pretvara u nepogrešivi barometar. Troje nas je takvih u školi, samo što je ovo dvoje dosta starije od mene, a jedna od njih dvoje je i višestruka majka. Pokušavam ispravljati referate pisane još prije praznika, ide, ali previše polako i brzo se umaram. Perilicu suđa sam ispraznio, bezmozgovni poslovi mi još donekle idu u kišne dane. Jučer je kod nas radila samo druga smjena, bio sam samo polugubitnik jer sam petkom pola tu, pola tamo. Kolega, koji se zadnje vrijeme ufurao u ulogu luzera, imao je svu nastavu popodne. Prisiljavam se na pozitivno razmišljanje.
Post je objavljen 09.04.2005. u 13:17 sati.