U ovi par dana desilo mi se toliko toga. Sve k'o neke male promjene, al' kad se to nagomila na jedu hrpu ima toga.
Koliko god priznavali il' ne smrt našeg dragog Pape je itekako utjecala na nas. U svakom slučaju na mene jeste. Tako veličanstven čovjek se pamti.
Druga promjena, ustvari recimo drugi događaj koji je ovi dana utjecao na mene jeste ex YU conference koja je održana u Sarajevu. Riječ je o Aiesec organizaciji za razmjenu studenata. U Sarajevu su se skupili studenti iz svih zemalja bivše Juge kako bi naučili par stvari vezano za razmjenu, par stvari jedni o drugima i naravno dobro se zabavili. Desilo je još par promjena u ovi tjedan dana al one sad nisu toliko bitne.
Zašto vam ovo govorim? Ne da bi se pohvalila kako vodim dinamičan život, moš mislit što je dinamičan, nego da bi vam ukazala na nešto drugo. Željela bi vam ukazati na ljubav, na poštovanje, na toleranciju, na mir. To je ono za što je naš dragi Papa živio, ono što je stalno ponavljao. Ovih dana svi smo nekako bili zajedno, svi smo bili tužni zbog smrti tog velikog čovjeka. Uopće nije bitno jel riječ o katolicima, svi ljudi koji srcu nose ljubav, mir i toleranciju su bili tužni. Jer umro je čovjek koji je živio za te stvari. Čovjek koji je nosio ljubav u srcu, a mir i toleranciju u djelima. Čovjek koji nam je pokazao kako da volimo jedni druge, kako da zagrlimo «gubave», kako da se klanjamo Velikome.
S druge strane kad prebacim stvari na ovu konfernciju isto nas je to povezuje. Ljubav mir i tolerancija! Jer na toj konferenciji bilo je ljudi iz zemalja a kojima smo ratovali, s kojima smo se mrzili, al na toj konferenciji nismo o tome raspravljali. Svi smo bili sretni što je skupina mladih ljudi na jednom mjestu, bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeroispovijest i druge stvari koje nas razlikuju. Dali smo sve od sebe da nas te razlike povežu! Ne ja nisam jugonostalgičar. Premlada sam da bi to bila. Juga je bila i raspala se prije nego sam ja shvatila značenje bratstva i jedinstva. Dakle nisam za to da ponovo svi budemo jedno, da se ne zna šta je čije, da je sve svačije a ustvari ničije. Ja sam samo za mir, ljubav, toleranciju. Svakog dana, sata, minute! Kad bi živjeli s tim u srcima, kad bi samo pokušali živjeti s tim, svaki dan bio bi sunčan, svako lice nasmijano. Sve bi bilo puno drugačije. Da, sad svi odmahujete glavom i govorite «ah još jedna utopija!» A zašto bi to morala biti utopija? Pokušajte zavoljeti male stvari i prije nego što shvatite voljet ćete cijeli svijet.
Danas kad pođete u trgovinu nasmiješite se dosadnoj prodavačici koja uvijek previše pita; riječ je o samo malo ljubavi! Danas na semaforu ne vičite jer se frajeru ispred vas ugasilo auto; riječ je o samo malo mira! Danas kad dođete kući ne živcirajte se ako neko od vaših neće da gleda na tv-u ono što biste vi htjeli gledati; riječ je o samo malo tolerancije!
Ljudi dosta je gluposti, dajte volimo se!
Post je objavljen 09.04.2005. u 11:21 sati.