Zanimljivo je vući paralele. Paralele između stvari koje nas sačinjavaju iznutra i onih koje se dešavaju van našeg domašaja, uglavnom izvana. Uvijek su u ravnoteži iako ju je kao takvu teško striktno definirati. Ali je prisutna a da niti sami koji put ne znate kako. Eto, tako smo mi krenuli s ovim blogom onda kad su naši guverneri u Saboru raspravljali o čerespetoj. I njenim utjecajima na bitak i dobitak. I ko koga i čime i ko pod koga i ko ne bi s kime. Osim što se da primijetiti da je to što se tamo u SabIrnici dešavalo vizionarstvo očišćeno od samog sebe, vjerujem da je ovo u što mi ovdje ulažemo napor naš civilizacijski odgovor na te duhove prošlosti koje su i nakon cijelog jednog ljudskog vijeka još uvijek među nama. Toliko o paralelama...
A sada zapravo jedan totalno različit post. Malkice neočekivan. Posvećen isključivo Njima. S veliko Nj. Sigurno ste ih viđali, rukovali se s njima, pili kavu... i sve je na prvi pogled sasvim u redu. Ni po čemu ne bi mogli zaključiti da su to baš oni. Baš ti. Baš ti ti. Moram priznati da nisam nikada uspio dokučiti čime je ponukan a niti kada u razvojnom ciklusu nastaje taj famozni klik kojim netko postaje - Tyrekicker. I ostaje. Dugo dugo u noć. I nikad ga ne pusti. Mali Tyrekicker čuči duboko duboko i odjednom izroni i nastavlja misiju cijeli svoj životni vijek. Ostaje nejasno da li taj uzajamni odnos potpada pod simbiozu ili više vuče na parazitizam. A ako još uvijek ne znate o čemu ja tu, evo i opisa. Mislim na one koji dođu do auta i onda onako cipelom lupaju u gumu i nakon toga zaključe da li je tutač dobar ili loš. A vrlo je vjerojatno, pače više nego sigurno, da o autu pojma nemaju. I što je najbolje od svega, niti ih je ikada istinski zanimao, a kamoli da će ih zanimati. Osim površinski. Na razini guma. Eventualno.
Post je objavljen 08.04.2005. u 23:55 sati.