Marketing
Wadi Al Mawrid I
Sinoc smo bili na partyju kod nasih njemackih kolega. Netipicno za njemacke partyje, bilo je odlicno. Toliko dobro, da nije bilo ni govora da jutros idemo na voznju po pustinjskim dinama. Maloprije smo saznali da je ekipa na omanskoj granici, jer je neki Francuz koje su skupili usput pregazio devu. Otkazali su dogovoreni rostilj u Greensu, pa smo mi alternativno rostiljali u nasem vrtu. Zato evo malo slika od prosle subote, sa izleta kojem je cilj bio Wadi Asimah. Iz naslova vidite da nismo dosli u Wadi Asimah. A evo i zasto (bit ce nekoliko nastavaka...):
Dakle, ujutro, nakon opseznih logistickih priprema smo krenuli na put.
Nista bez logistike. Nosili smo 8 litara tekucine, nismo vratili nista, sve se popilo, sto mi sto Chevrolet. Prirucni rostilj, ugljen, prirucne stolice.. Znate uostalom.
Rani meteoroloski uvjeti...
...sugerirali su mi da se osim voznje u konvoju suzdrzim od svih druguh aktivnosti, ukljucujuci i navigaciju, koje su se prihvatili Libanonci sto je nuzno dovelo do problema...
...pa sam se morao ukljuciti jer voznja po Al Khaleeju nije nista uzbudljivo. Pregradje kao predgradje.
Nakon malo lutanja, konacno smo na putu za Masafi i Istocnu obalu. Kako izbjegavamo pustinju i idemo prema planinama, pored nas je krajolik sa Marsa...
...a atmosfera sa povrsine Sunca...
...dokumentirana za one koji ne vjeruju: +43C, Al Dhaid, UAE, 2. IV 2005. oko 13 sati.
Unatoc ovakvim prilikama, ovaj kraj ima stanovnike...
Nije kao nas biokovski muflon, ali navodno daje mlijeko. Prosavsi oprezno pored tih koza, da ne napravimo stetu na stadu, sto bi moglo biti kobno, napokon smo dosli na pocetak wadija (vidi: "Put u Hattu" za opis geofizickog pojma). Na pocetku je bio ravnog korita i suh. Moj otac bi rekao "Suv k'o prga.", i to smo uzeli keo definiciju suhoce, iako cisto sumnjam da itko u obitelji zna sto je prga, pa ne znam ni ja, ali eto bio je suh kao.... mislim, suh. Nije bilo vode....
...zapravo, bilo je, ali kad smo mi dosli vise je nije bilo...
...osim u malim pregibima, cineci male potocice kroz koje smo prolaziji kao da smo na Camel Trophyju...
Nastavili smo tako niz wadi Al Mawrid, otisavsi u prvi desni odvojak. Najprije je sve bilo ravno, a podloga je bila idealna, takva da joj neke magistralne ceste u Hrvatskoj mogu zavidjeti. No uskoro su se pojavile prve stjenovite litice, najprije sa desne...
...a potom i sa lijeve strane...
...sugerirajuci da bi se pjescana podloga uskoro mogla zamjeniti kamenitom i da bi moglo postati manje udobno za voznju. No, umjesto laganog prijelaza na nesto takvo, ovaj odvojak je naglo prestao, jer se ispred nas ukazao mali kameniti kanjon, kao kad se ide na rafting po Cetini.
Kako je podloga tvrda, voda ne nestaje u njoj, nego radi niz kaskadnih jezeraca, u kojima se moze kupati kada ima dovoljno vode. Sada je nije bilo dosta i bila nam je privlacna samo tamo gdje nije ustajala, nego je brzo vijugala izmedju stijena...
Okrenuli smo se i nastavili dalje, najprije uzbrdo iz kanjona...
...a potom u glavni dio wadija, gdje je napravljen uski kanjon u kojemu uvijek ima vode...
...i gdje se god nadje malo hlada, ima i zelenila. Pa taman samo 2 stabla, ali oni su tu nasli mjesto za zivot i zajedno su (valjda se i vole.)...
Usli smo u wadi. Sutra cu napisati sta je bilo unutra....
Post je objavljen 09.04.2005. u 00:39 sati.