U meni je netko. Ja sam u njegovoj moći. Kad o njemu govorim, osjećam ga u glavi, kako nečim lupa zahtijevajući tišinu. On će me uništiti.
Javlja se, pisao je, da je nekoliko posada ruskih kozmonauta izgubljeno; mora se pretpostaviti raspad letjelica. Uhvaćena je poruka "SOS, svijet SOS". Sovjetske vlasti nisu potvrdile tu vijest.
Draga mama, što se tiče toga zašto me tako dugo nije bilo na tvom grobu…
Draga Wando, Draga Zinko, Draga Libbie, Draga Ramono, Draga Sono, potrebna mi je u najvećoj mjeri pomoć. Bojim se potpunog sloma. Dragi Edvig, činjenica je da mi je i ludilo uskraćeno. Ne znam uopće zašto treba da vam pišem. Poštovani gospodine Predsjedniče, porezni propisi pretvorit će nas u narod knjigovođa. Život svakog građanina postaje biznis. To je, meni se čini, jedno od najlošijih tumačenja ljudskog života koje je povijest ikada vidjela. Čovječji život nije biznis.
Eto tako, Draga Bestijice, Draga Ptico, Draga Annie, Draga Doktorice, Draga Bridge, Draga Bugenvilijo, Draga Bitangina Princezo, Draga Opaljena, Draga Celeste, Mile Kešpičkice, Draga Lucyferko, Draga Kupusice, Draga Zrinka, Draga Misery, Draga Megi, Drage Sve Hrvatice U SAD, Draga Juliere, Voljena Big Mamice, Drage Sve Blogerice, a naročito Unučice Ifa i Napolitankice Na Ražnju, tako je pisao Saul Bellow, nobelovac, u romanu Herzog. Dragi Konte i Nemirni Udo, taj njegov lik, Moses E. Herzog, sredovječni intelektualac, pokušava uglavnom nedovršenim pismima pronaći odgovor na sva pitanja koja muče i njega, a bormeč i mene. Bellow je neki dan umro. Nisam siguran, ali čini mi se da je jučer pokopan.
Bellow pripada onim piscima koje nikad neću dočitati, pa živio i sto godina. Jer kad se god dohvatim njegovih knjiga uvijek ih čitam prvi puta. Naročito Herzoga. Eto, nema tome ni dva mjeseca kako sam Uda nagovarao da pročita tu meni dragu knjigu, dakle nema tome ni dva mjeseca kako sam Herzoga ponovo prvi put čitao. Kad je neki dan umro, dohvatio sam ga opet prvi put. I, evo, sad gledam u tu izlistanu kupusaru od knjige. I ne mogu a da ne mislim na Bellowa, na Mosesa E. Herzoga, i ne mogu ne misliti o svima vama.
Čini mi se da je Bellowljev Herzog tipičan blogovski roman, pun sjajnih komentara. Zato sam ovaj svoj dojam htio danas podijeliti s vama.
I ne mogu vas ne upitati, kao Herzog: Je li J. S. Bach navlačio crne rukavice kad je skladao misu rekvijem?
Post je objavljen 08.04.2005. u 20:06 sati.