Doslovno sam smrtno umoran! Ali i đavolski zadovoljan! Izdržao sam sedam sati đavolski teškog rada, umorio se jesam, ali posustao nisam! Kad se sjetim da sam prošle godine u ovo vrijeme nestajao...
Stigavši kući oko sedam naveče, dočekala me tišina! Čas zatim prolomio se lavež Lori (koju je stara izvela pretpostavljajući da ću biti umoran). Otvorio sam vrata, a Lori je uletjela sva se uvijajući od sreće i počela me lizati! Naravno da sam joj donio posebne kolačiće, sa psećom čokoladom, dao sam joj dva, ogromna su, i sad zadovoljno leži na mojim koljenima dok ovo pišem. Za mene su to trenuci za koje vrijedi živjeti! Doček moje Lorice nadnoknadio mi je teške trenutke dana!
Pokopali su Papu.
Dosta za danas; preumoran sam da mogu bistro misliti.
Post je objavljen 08.04.2005. u 19:37 sati.