
Ima skoro godinu dana da sam upoznao određene osobe preko Interneta. Na počeku sam se ljutio na njihove riječi jer ih nisam razumio. Stalno su vikali: "Sloboda, sloboda ili ništa drugo". Nisam shvaćao to stajalište, kosilo se sa dosta mojih načela. Ali isto tako, njihove riječi su meni govorile da te osobe meni ne žele zlo, nego da mi žele prenijeti određeno znanje. Počeo sam ih pažljivije čitati, počeo sam čitati njihove odgovore drugim osobama i nemalo se iznenadio kada sam shvatio da te osobe uvijek govore isto. Ma kako se na njih odnosila okolina, shvaćala ih ili ne, oni nisu odstupali od svojih stajališta niti centimetar. Samim tim sam još pozornije stao čitati ono što oni pišu, jer su bili nešto što je danas rijetko među ljudima: bili su spremni pokazati ljudima kako treba živjeti i otvoriti im oči. Nedugo zatim upoznao sam jedno od to dvoje ljudi i spoznao da nisam griješio. Osoba kako bi rekli "bez dlake na jeziku" kaže sve što misli, ma kako to ispalo "onoj drugoj strani".
Polako kroz ovu godinu dana druženja sa tim ljudima, pričanja na telefon, čitanja njihovih tekstova počeo sam bar polako misliti kao oni. I mogu vam reći da mi se svidjelo. Možda ćete sada vi reći: naletio je na neku sektu koja mu je zamazala oči. Pogriješili ste: ti ljudi su mi pomogli da samo progledam: nisu mi dali nikakvo drugo znanje, na ništa me nisu tjerali, i što je vrlo neobično ništa nisu tražili zauzvrat.
Ovaj tekst poklanjam njima.
Slušam danas ptičicu koju imam u kavezu. Ta ptica ima sve što može imati osim onoga što treba imati: slobodu. Pjevala je danas tako jako, tako glasno kao da mi je željela nešto reći. Mi ljudi imamo slobodu: možemo se kretati, otići gdjegod želimo. Da li je to sloboda? Nesputanost naših koraka? Nije. Sputani smo u jednom velikom kavezu koji se zove civilizacija. Slobodni smo koliko nam civilizacija da slobode, što znači da živimo u prividu, i da smo se pomirili sa prividom. Pomirili smo se jer ne vidimo dalje, ne želimo vidjeti i često sami sebi ne dozvoljavamo da vidimo.
Stoga, pogledajte oko sebe. Vidite li i najmanju stvar koju jučer niste vidjeli budite sretni. Bar na tren ste vidjeli ono što vam civilizacija brani: vidjeli ste slobodu.
Post je objavljen 08.04.2005. u 17:47 sati.