Tutankhamun je umro mlad, vjerovatno za vrijeme 9-te godine njegove vladavine. To potvrđuje forenzička analiza njegove mumije, kao i činjenicu da nije umro prirodnom smrću. Na njegovoj lubanji nađena su ostećenja, a da li je to rezultat ubojstva ili incidenta ( npr. pad s kočije) ne može se ustanoviti. Tutankhamunova smrt ostavila je prijestolje ispražnjenim i bio je to trenutak u kojem se njegova mlada udovica Ankhesenamun našla u teškom položaju. Pritisnuta sa svih strana ambicioznim i mnogo starijim muškarcima nego što je sama bila, povukla je neočekivani i zapravo korak bez presedana u egipatskoj povijesti. Napisala je poruku kralju Supaluluiumasu I, kralju Hittita. Objasnila mu je da je njen suprug umro i da ona nema sinova dok ih on ima mnogo. Zatražila je da pošalje jednog od njih da je oženi i tako nastavi kraljevsku lozu. Evidencija o ovom dogadjaju ne dolazi iz egipatskih zapisa već zahvaljujući iskopavanjima u Hattusasu (Boghazkoy) u Turskoj - glavnom gradu onda moćnog kraljevstva Hittita. Kralj je ispočetka bio sumnjičav, a tad je poslan princ Zannanza da prihvati kraljičinu ponudu. Izgleda da nije stigao dalje od granice kad je ubijen. Ovo treba pripisati dvojici ljudi koji su u trenutku Tutankhamunove smrti zapravo upravljali kraljevstvom: vezir Ay i komandant vojske Horemheb. Oba su kasnije bili faraoni; Ay je oženio Tutankhamunovu udovicu Ankhesenamun (protiv njene volje) i vladao jedva 4 godine, jer je već bio u podmakloj dobi. Nakon njega, faraon je postao Horemheb - još jedan od velikih egipatskih vladara.
Post je objavljen 08.04.2005. u 15:49 sati.