Svak će se složiti kako je ovih dana bilo zanimljivo pratiti temu Pape i nuspojava njegove smrti.
Sama sam nepopravljivi ateist, ali ovaj Papa mi je bio vrlo drag. Iznimnost njegove osobe svima je bila i više nego očita, počevši od učenosti i svestranosti, preko dobrote, pa do njegove otvorenosti prema svijetu i ljudima. Svima, bez razlike.
Čak mi je bio drag do te mjere da sumnjam da ću sljedećeg Papu uopće doživljavati kao takvog. Za moga života bio je samo jedan Papa, taj je sad umro, a ovo što će uslijediti bit će ništa drugo doli još jedan kvazi-državni, nesumnjivo ispolitizirani show upitnoga ishoda, iz kojeg će izaći novi vrhovni poglavar, Big Kahuna katoličke crkve, ali ne i the Papa.
The Papa je, naime, umro.
Drugačije ne može ni biti, dapače, prava je sreća da je osoba kalibra pokojnog Wojtyle tolike godine imala priliku konstantnim naporima pokušavati učiniti ovaj svijet boljim mjestom za sve nas. Kažem 'za sve nas' jer, unatoč rogovima i repu, smatram da, kad bi svi ljudi na svije-e-tu, baš kao sva djeca na svije-e-tu živjeli poštujući vrednote, pardon, vrjednote na kojima počiva kršćanstvo, ovaj svijet bi bio kao ono carstvo Branka Kockice u kojem caruje drugarstvo i sve se raduje.
Kršćanstvo je za mene, izuzev vjerovanja u Boga, pakao i raj, i sličnoga, jedna prekrasna stvar, načela koje svakodnevno sama prakticiram - dobra sam i poštena, ne lažem, uvijek stavljam dobrobit bližnjega svoga ispred same sebe, u životu me malo ili nimalo zanimaju isprazni materijalni užici, tipa krdo cipela, skupa kozmetika, roba s potpisom, ekscesivno iće i piće i ostale majmunarije u tom tonu dalje.
Nije vjera, dakle, ta s kojom imam problema, već licemjerje i crkva.
Osobno smatram da prava vjera čovjeka pojednica vulgaris ne treba crkvu da bi opstala, jer ono što znam iz novina i s televizije o dragom Bogu, govori mi da on sigurno ne bi zamjerio manjak ceremonijalija onome tko u svemu poštuje i živi vjeru i njenu bit, dok bi, s druge strane, vjerojatno zamjerio onome tko svaki tjedan hodi k misi i redovito se ispovjeda, a ono između ionako nije bitno jer sve nestane u vidu magle s prvom sljedećom ispovjedi.
Zato me fasciniraju čudesni razmjeri do kojih je narasla ta organizacija, jer, sa svom svojom strukturom, regulama, obvezama, službeničkom hijerarhijom i ostalim, nije ništa drugo nego država za sebe.
Ne mogu se oteti dojmu da je ova predstava, koja će valjda djelomično završiti danas nakon pokopa, zbilja nadišla sve okvire.
Ne mogu pojmiti da je sva ta svjetina nagrnula tamo vidjeti na sekundu Papino mrtvo tijelo, koje je ionako sada samo ljuštura, bivše mjesto prebivališta njegove duše, kad moralo biti važnije vidjeti ga dok je još bio živ. Mislim da bi Papa bio zadovoljniji s tim kada bi molili za njega u svom domu stotinama kilometara dalje, nego iskeširali brdo love za 12-satno čekanje đira oko njegovog tijela. A nakon toga neki će i u šoping.
Degutantno mi je, meni rogatoj i repatoj, koliki se biznis stvara i vrti oko toga, kao, uostalom, i na i oko poprišta svakog ukazanja.
Ne mogu vjerovati da bi taj Bog s odobravanjem gledao bilo prodavača, bilo kupca na štandu lančića s privjeskom Isusa / Gospe / Pape / prekriži po potrebi.
Sumnjam da blagonaklono gleda na moju prijateljicu koja po nekoliko sati bira outfit za nedjeljnu misu, jer zna da je to promenada koja šiša čak i subotnju špicu, pogotovo sad, u proljeće.
Mislim da mu se ne sviđaju niti novinski naslovi tipa 'Bitka u kuriji: na izbor novog Pape najviše utjecaja će imati Angelo 'Veliki elektor' Sodano i Joseph 'Silnik' Ratzinger', koji neodoljivo podsjećaju na sasvim prizemne političke kampanje današnjih Sodoma i Gomora.
Ne vjerujem da ima razumijevanja za ljude, poput jednog mog poznanika, koji su prvi u osudi nevjernika i propovjedanju vjere, a žive u divljem braku s troje djece, sve zbog toga što se nisu mogli ponovo crkveno ženiti nakon što su ostavili prvu ženu, s djetetom.
Vjerojatno mu se ne sviđa čovjek-katolik sa, kako jubavnajveća zna reći, 'jedno dijete nije problem'.
Brijem da ne voli kad mu se svećenici bave politikom.
Niti kad isti lihvarski naplaćuju posvećenje kuća.
Niti kad pipaju malu djecu ili imaju svoju, negdje ispod tepiha.