Kad sam već počeo pričati priče o babama, da nastavim. Danas je Juliji u posjet došla jedna prijateljica, također žena u godinama. Pričala je o svom pokojnom prvom mužu koji je bio alkoholičar i fizički je maltretirao. Svi znaju priče kako joj je grozno bilo s njim (u Hrvatskoj zajednici sve se zna o svakome). Baka Iva je pričala kako su je ljudi uvijek pitali kako je mogla živjeti s mužem koji pije i tuče je. A ona je odgovorila, pio je i tukao je, ali je uvijek bilo novaca u kući i djeca nikad nisu bila gladna.
Baka Iva je nastavila sipati svoje životno iskustvo pa je rekla da svatko ima neki problem, te da je lakše podnositi vlastite probleme kad se zna da ih i drugi imaju. Julija je to prihvatila s odobravanjem. I ona ima nešto s čim se mora nositi, tako gadno da se o tome ne smije pričati, i s tim jednostavno mora živjeti.
Pitam Juliju da li je onda mogu početi tući i piti kad je to OK? Muž bake Ive je imao dvije mane, a ja sam još na jednoj. Trebao bih proširiti svoj portfolio. :-) A Julija odgovara da već imam dvije: ne spavam s njom i jebem se s muškima, prema tome nema proširivanja.
Post je objavljen 08.04.2005. u 08:43 sati.