Drugovi i drugarice,
Na jucerasnji dan, sedmog aprila 1963. donesen je novi ustav Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije kojim sam proglasen dozivotnim predsjednikom te, kako ju danas nazivaju, umjetne tvorevine. Iako sam i dan danas napadan zbog toga, tvrdim da je to bio fantastican potez kojim se racionalizirao drzavni aparat. Naime, imajuci u vidu podrsku sirokih narodnih masa nasih naroda i narodnosti, potrebe za opozicijom ili izborima nije niti bilo. Bili smo postigli potpuno jedinstvo. Onima koji se nisu slagali sa Komunistickom Partijom nismo ucinili nista - ako su sutili. Takvi su poslije moje smrti, ako dobro razumijem situaciju, ocito postali najglasniji.
Naime, gledao sam jucer prijenos saborske rasprave o NOB-u i antifasizmu na televiziji. Drugovi, neugodno sam se iznenadio. U Saboru me se ocrnilo kao diktatora i jednog od najvećih zločinaca u povijesti civilizacije. Priznajem, imao sam cvrstu ruku, ali cvrsta ruka je neophodna kada se pokusava napraviti drzava proletarijata od drzave seljaka i nismo se uvijek mogli drzati zakona kao pijan plota. Nasi narodi imaju urodjeni kompas jugoslavenstva, te se za svoju ulogu moraju odgajati onako kako se vc kormilari odgajaju. Strogo, uz sibanje za najsitnije nacionalisticko skretanje. Imajuci to na umu, stvarno nije uredu da me se napada na svakom koraku zbog mojih davnih grijeha proizaslih iz plemenitih namjera.
Bilo kako bilo, nasa ideja jos uvijek zivi. Danas se bivsi komunisti nalaze u svim partijama, ali prva ljubav se nikad ne zaboravlja. Vjerovatno je to razlog sto ste odolijevali demokraciji punih dvadeset godina nakon moje smrti, iako vjerujem da je bila veliki izazov. Na tome vam iskreno cestitam.
Da skratim:
Drugarski,
Tito
Post je objavljen 08.04.2005. u 02:41 sati.