Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sismisela

Marketing

Veliki bijeli papir (nije formata A4)...

Što danas napisati? Nemam pojma. Mislim da patim od kroničnog nedostatka inspiracije. A to nije dobro. Ni najmanje. Dan mi je prošao u nekom čudnom raspoloženju, ni pretjerano sretan, niti pretjerano dosadan. Kad je ovako čudno vrijeme, kao što je danas bilo (nebo prekriveno bijelim oblacima, bez sunca i bez kiše), osjećam se kao da sam na velikom bijelom papiru. I samo jedan potez bojom je dovoljan da se nasmijem, glavno da se nešto dogodi, da nešto naruši tu, gotovo jezivu, bjelinu. I evo, odlučila sam s vama, dragi moji, podijeliti jednu pjesmu iz romana Paola Coelha "Jedanaest minuta". Naime, pjesma je napisana na početku romana, kao dio predgovora, a ona je i razlog zašto sam uopće kupila knjigu. Zaintrigirala me čim sam je vidjela jer u toliko malo riječi govori toliko... A možda jer sam i ja skandalozna i veličanstvena (nije umišljena izjava) pa zar nismo svi takvi, ponekad...


E pa, evo je:

Zato što sam ja prva i posljednja
Obožavana i prezirana
Prostitutka i svetica
Supruga i djevica
Majka i kći
Ruke svoje majke
Neplodna, i s mnogo sinova
Časno udata i sama
Ona koja rađa i koja nikada nije dala roda
Ja sam utjeha u porođajnim mukama
Supruga i suprug
Stvorena od muškarca
Ja sam majka svoga oca
Sestra svoga muža
A on, moj odbačeni sin
Poštujte me uvijek
Jer ja sam skandalozna i veličanstvena

- himna Izidi, III ili IV st. pr.Krista -


Cijeli dan mi misli lutaju u bezbroj smjerova, kao nekontrolirana bujica koja se kreće samo prema jednom cilju, ali pitanje je kojem...a ja ne znam odgovor...

Ajde, pitat ću vas koji slučajno ili namjerno zalutate na moje stranice. Dakle, jeli vam se ikada dogodilo da vam se ne sviđa apsolutno nitko? Onako da vam je u glavi prazno ono mjesto koje treba zauzimati netko? Jer meni se to događa, upravo sad. Ne želim reći da treba forsirati nekog samo kako bi mi misli bile usmjerene ka jednoj osobi, nego... ma ne znam ni sama... čudan jedan osjećaj...

U uvjerenju da ću sutra pisati manje zbunjen i manje čudan post pozdravlja vas Šišmišela...ADIO :))

Tko ima "zašto" zbog kojeg živi, može se nositi gotovo s bilo kojim "kako"
(Friedrich Nietzsche)


Post je objavljen 07.04.2005. u 23:14 sati.