Marketing
Med i mlijeko
Prošli moj post, skupa sa komentarima, ali i postom drage blogerice Medo inspirirali su me na ovaj post. Zaista ništa planski, niti sam planirala biti (in)direktna tema ičijeg posta. No, ne znači da je sve planirano dobro, niti da je sve neplanirano loše. Nisam ni ja bila planirana, pa vidite što je ispalo. 
O čemu pišu blogeri?
O svakodnevnim doživljajima vlastitoga života.
O svakodnevnim događajima u Hrvatskoj i svijetu.
O emocijama, a ljubavi posebno.
O obitelji i djeci.
O vjeri.
O politici.
O drugim blogerima i međusobnim odnosima.
O raznim knjigama, filmovima, glazbenicima.
O žutilu.
O seksu i seksualnosti ...
Na koji način to rade?
Potkrepljujući samo činjenice.
Iznoseći svoje stavove.
Prepričavajući doživljaje.
Maštajući.
Pišući pjesme ...
I pri tome su ...
Kritični prema drugima.
Kritični prema sebi.
Ironični.
Samozatajni.
Agresivni.
Emotivni.
Temperamentni.
Staloženi.
Iskreni.
Promišljeni.
Osjetljivi.
Bockavi.
U rukavicama ...
Pa stoga vidim da je riječ o šarolikom društvu. U kojem ja definitivno pronalazim sebe, a i vas. Barem onako kakvi ste iz mojih očiju. Gdje neki epiteti nekih blogera imaju i prefiks «ne».
Ja pišem gotovo o svemu, ne zato jer sebe smatram sveznalicom, nego jer me puno stvari zanima i jer volim iznositi stavove o različitim stvarima. Čak i o politici, koja je među još nekim temama, čest kamen spoticanja. No, svrha mog bloga definitivno nije bijeg od razgovora. Jer ne vidim u tome smisla. Zaista ne vidim. Drago mi je kad naiđem na podršku u nečemu u čemu se slažete sa mnom, ali mi je drago i kad netko ima stav drugačiji od mene.
Moje je mišljenje da je polemika ne samo poželjan, nego i nužan oblik življenja demokracije. Ponekad se normalno u konverzaciji desi i pokoji kiks, i to svima nama. Ponekad pak ne objasnimo od prve dobro što smo htjeli reći, ponekad nas možda najbolje i ne razumiju, jer čitaju površno i subjektivnim očima. No, sve to po mom sudu nije dovoljan razlog za prestanak rasprave. Jedini preduvjet je znati i htjeti razgovarati, i znati i htjeti činiti to na razini. Isprika je sastavni dio ovoga zadnjega. A i to nam je ponekad tako teško reći. I jednako teško prihvatiti.
Puna su nam usta svima Pape i njegovih velikih riječi i djela. No, nije li on razgovarao sa svima? Nije li UVIJEK bio spreman na razgovor? Čak i kad nije sve mirisalo na «med i mlijeko». Život nije ni «med i mlijeko», a nije ni bijeg od realnosti.
Post je objavljen 07.04.2005. u 21:13 sati.