Vrijeme je kod nas proljetnje. Jutra su prohladna, dani ugodni, a po noci se spava. Drvece u nasem dvoristu jos ne pupa i cini se da ce ove godine kasnije nego li obicno odjenuti zeleno ruho. Ali nekome to ne smeta da skakuce s grane na granu i neprestanim pjevom puni nas dom. "Grdelin!" rekao bi Mijacikin junak kojemu je "poletio iz zuja", a ako se zelimo prikazati ucenima nazvat cemo ga cesljugarem (Goldfinch, Carduelis carduelis), dok ce nas u Zagrebu razumjeti jedino ako mu kazemo stiglic. Vrebao sam ga dugo (sto mi nije tesko palo, jer mi je njegov poj uhu mio) i samo iz daleka snimio, dok je ona slika gdje pokazuje svu svoju ljepotu "posudjena".
... a ovo bi trebao biti dlesk, kakve je Joncica hranila kada su se spustili sa zasnijezenih brda u gradove. Cini mi se da bi to mogao biti nas dalmatinski finak.
Post je objavljen 07.04.2005. u 18:57 sati.