a što imam dobru tajnicu od šefa napekla mi buftli domaći pa to nije normalno...ispržila mi i cedeja sa dobrom slavonskom muzikom...što će da bude fešti neć bit normalno...koda je znala da sam sinoć bijo vani ja i ova moja podvojena ličnost što ovdje piše ko dalmatinac, nismo ni znali da u zagrebu ima tolika šuma..negon ti mi poslje sastanka tako otišli malo uz čašicu razgovora provest kvalitetnog vremena...kad nas potjeraše ovi iz brtije kažu nećmo mi tu točit samon za vaz dva....i ajmo mi nebudi ljeni odošmo van kadli ono neka šuma...a onaj bosanac edo nas isprepado još odprije kaže ušumi ima prikaza...mi se uhvatišmo svi pet zaruke i zapjevašmo...
volio sam jednom jako uživotu svom
garavušu,garavušu u sokaku mom
sve je ona meni
dobro što ja znam
srce moje lažem sebi
bolje kad sam sam
opile me njene oči ne znam što je nju
pa je dala mladost svoju za barabu tu
sve je ona meni....
a naćulili uši čuli bi i muvu da prdne...i ono ništa....ma ajde edo nebud lud toga ima samo kodvas ubosni..jedine prikaze smo bili mi.....negon došli mi nakraj šume kad ono svjetlo i kuća..reko jebote ovon mi liči na onaj horor crvekapica kad onu malu onaj vuk....i mi ajmo spasit malu uletišmo unutra kad kuća ima šank a za šankom radi brkati neki lik ima iste brkove ko ija i naz još troje (svi ličimo na onoga najpederastijeg lika iz viliđ pipla) i kaže čovjek nama da se zove sonja u jebote reko nije ovo kuća od crvenkapice već plava oštriga..... neda mi se dalj malo kasnije ću idem si odmorit mozak trseć pilištorci
Post je objavljen 07.04.2005. u 13:26 sati.