Ne... nisam uspjela... Krenula sam u kuhinju i ona zla Nutella namjerno se tamo nasred stola posjela... dada, i gleda me onako.... uf... i šta sam drugo mogla nego zgrabit žlicu i aaajmo... ma... uf... napravit ću 17 trbušnjaka više... bahaha, to će mi kao pomoć... a i ono s odlukom da ću ići na vrijeme spavati.... hm.... da...
Joj, tmrw pišemo politiku... Mrzim te neke predmete koje moraš baš ono štrebat... U biti, ful ovisi o profesoru... ova naša daje kontrolne ono... izvuče neku glupu rečenicu, koju kada učiš uopće ne zapaziš... zašto ? Pa jer uopće nije važna... i onda onako ona glupa crta, pa sad ti nadopuni riječ koja fali... Ma daaaj... uopće nemam volje učit... kad znam da ću opet pobrat neku glupu ocjenu... Ma živcira me što toliko toga moramo štrebat, što nas uopće ne zanima, a i neće nam baš biti pretjerano potrebno u životu... Recimo povijest... Meni je fora taj predmet, ono 1. i 2. svjetski rat sam sad nedavno s guštom učila... mislim, moraš te neke stvari znat... al one detalje oko Hrvatske povijesti, pa brdo onih stranaka, pa one glupe sitnice... joj, pa ne da mi se to...
Joj, ma skužila sam da ful puno znači dobar profesor... Ja recimo idem u tu neku gimnaziju, i kao trebala bi izać iz nje obrazovana na svim tim područjima... Da baš... Nema šanse da upišem neki fax gdje ima fizike i biologije... U biti, sama sam si kriva, jer da sam htjela, mogla sam učit i interesirat se... Evo, npr. fizika... nemaš nikakvog poticaja od strane profesora... Šta kad mu je svejedno dal ti nešto znaš ili ne znaš... Kad dođe u razred, i onako bezvoljno sjedne, upiše sat, i nešto sebi mumlja u bradu... Pišeš kontrolni jednom na polugodište, i to svi u razredu prepišu cijeli test od jedne osobe... a i svejedno je, kako god okreneš, uvijek dobiješ 2, napisala ti svih 5 zadataka, ili samo pola jednog... i onda mu se zadnji sat nas 20 sjeti odgovarat, i svi sa fotokopijama u ruci izrecitiramo što je strujni krug... Ma daaj.... bzvz totalno... Uf, ma zeznuto je to biti profesor... Ne smiješ dopustiti da te djeca ne shvaćaju ozbiljno, i moraš postavit neke granice... Al opet, ne smiješ biti prestrog, jer će tek onda izgubit volju za učenjem... Razmišljala sam puno o tome... Zakon je ta mogućnost da nekome preneseš svoje znanje... Utječeš na njegov odgoj... i nađeš neki ful zanimljivi način da im te lekcije utuviš u glavu... i mora da je fora filing kad te svi onako sa zanimanjem slušaju i prate, i poštuju... al onda dođe onaj dio kada ti počnu muljat, pa one neke isprike, pa sad vjerovat il ne... Pa na kontrolnom skužiš da ima šalabahter, i znaš ako mu uzmeš, da će dobit komad, a ako ne uzmeš, tako će svaki put, i neće ništa naučit... Svima nama su super i fora svi ti profesori koji se prave malo glupi, dopuštaju nam da prepisujemo, i ne šetkaju se za vrijeme kontrolnog... Ali kasnije skužiš da stvarno cijeniš one profesore koji su bili do neke granice strogi i kod kojih si jednostavno morao raditi... uf... jednom mi je profesorica iz glazbenog rekla da kako god okreneš, puno je ljepše raditi sa djecom nego sa odraslima...
Tmrw, pjevamo sa zborom u Sušačkoj... povodom natjecanja iz Hrvatskog... i Tidus i Steven nemaju škole... blago im se... eee, i poslušala sam QOTSA... Sviđa mi se puno, da! :) idem sad pročitat tu politiku napokon... ajd pzdrv ***
Post je objavljen 07.04.2005. u 01:52 sati.