Bliži se dan kada će sve psihički i fizički zamorne poslove obavljati roboti. U rudnicima, brodogradilištima, tvornicama, bolnicama, na raznim šalterima... svugdje će biti radišni i strpljivi roboti. Ljudi će obavljati samo one poslove koji će im život činiti ispunjenijim, smislenijim, veselijim i sretnijim. Na primjer... stvari spiritualne ili duhovne naravi ili poslove povezane sa raznim oblicima kultiviranih tjelesnih užitaka... u stvari, ljudi će raditi samo ono što im odgovara. Eh, sad... ljudi su ipak ljudi. Neki će izabrati stvari koje ih oplemenjuju, a neki će izabrati ono drugo... poroke. A ne mislite valjda da će do takve budućnosti doći onako, planski... nekom svjesnom strategijom savjesnog ljudskog roda, mudro odvaganom politikom, zabrinutom nad budućnošću. Ma kakvi. To će biti produkt tržišne ekonomije jer tržište je najracionalniji alokator faktora proizvodnje i svako uplitanje od strane države ili bilo kakvih izvan tržišnih faktora samo može usporiti progres. Zamislite jednu takvu budućnost...
Lagano trčite kroz svoje ekološki održivo naselje, između lijepih kuća nad kojima se nadvijaju grane drveća sa kojih pjevaju vesele ptičice. Idete na Tai Chi – Kama Sutra tečaj da malo izbalansirate um i tijelo, jer ste upravo bili na predavanju o Sorenu Kierkegaardu. Na sebi nosite samo laganu odjeću, kasno je proljeće. I onda ispred vas iskoči on. Putujući robot-konobar. U ruci nosi tacnu sa bocom konjaka i praznom čašom.
Opremljen je vrhunskim programom za brzu procjenu ljudskog karaktera i savršenim rječnikom za potrebe psihološke obrade hiper-sugestivnim izražavanjem. Lice mu je sposobno za mimiku koja jednostavno preskače sve vaše racionalizacije i dira vas ravno u nagone nad kojima vaš neokorteks nema nikakvu kontrolu. Njegov jedini cilj je da vas nagovori da pijete, a njegova energija je neiscrpna. On ne odustaje. Sposoban je danima čekati ispred vaših vrata, ispuštajući jedino zvuk ugrađenog ledomata koji pravi uvijek sviježi led.
- Ohoooj... prijatelju, kud si navro? Ajde, stani malo... odmori... opusti se, bog ga jebo.
Što će ti život kad trčiš od jednog tečaja na drugi... ajde da ja i ti drmnemo po jedan konjačić, ono... ako ništa, bar za cirkulaciju... pa ti svojim putem, a ja svojim. Što kažeš?
- Ma daj, makni se... neću konjak... znam ja kako ste mi pola susjedstva poharali, sve malo po malo... kakav je to način, čovjek dođe s liječenja, a jedan takav k'o ti ga sačeka na kolodvoru pa mu natoći konjačić, odma tamo, na tacni... da mu žena nije imala lovačku pušku, eto recidiva, a da nije ni iskoračio iz autobusa...
- A ko mu je kriv kad ne zna piti, jebiga... nije alkohol za svakoga... neš' ti takav nikad postati... pa ti si veseljak, vidi ti se u očima. Ajde jedan konjačić... evo da natočim, vidi kako se žuti, k'o med, he he he...
- Neću, makni se od mene... bio sam ja na tečaju za samopomoć u slučaju da me spopadne jedan od vas... znam ti sve trikove, sve što mi ti govoriš su napravili neki psiholozi zlotvori ne bi li upropastili naivne. Ti si samo razglasna kutija. Odjebi!
- Uh, uh... teške riječi. A znaš kako ono kažu... dvije glave su pametnije od jedne... al' nećemo sad o tome, to su teške teme, a dan je baš lijep... k'o stvoren da čovjek malo zaboravi na probleme. Ajde jedan konjačić... jebem ga ja ko se nije nikad napio. Nisi valjda jedna od onih pičkica što jedu salatu i piju mineralnu, a?
- Ma pusti me na miru, ja ću svoj život živjeti kako meni odgovara, a ne kako tvoje gazde hoće... gdje bi ja bio kad bi nasjedao svakom reklamnom robotu... evo jučer je neki što prodaje lovačke puške cijeli dan išao za mnom i pucao u sve što leti... sve do tri ujutro, kad je ubio onu sovu što hvata krtice po susjedovom travnjaku pa ga je susjed namamio u duboku jamu što je iskopao samo da tamani robote... makni se od mene, nisi ti ni prvi ni zadnji kojem sam odolio.
- Ha, ha, ha... vidim slab si malo na živce... to ti je jer život uzimaš preozbiljno. Ajde, drmni jedan konjačić i zapali jednu... pušiš valjda, a... pa ću ti ja lijepo objasniti kako to da ne možeš izaći iz kuće, a da te ne spopadne ovakav jedan k'o što sam ja. Samo jedan konjačić i sve ću ti ja ispričati... kako u društvu obilja i slobode ti živiš k'o progonjena životinja, nikad mira nemaš... kako to da one što sustavno tamane robote i žive po šahtovima hvata policija i proglašava ih se luđacima... ajde jedan konjačić prijatelju, nemoj meni lagati da je sve u redu... vidim ja da su ti se oči zasuzile...
- Otac mi je bio u tom pokretu, on je prvi počeo upozoravati na šahtove... đubre jedno, igraš na tu kartu... k'o da ja ne znam da ste programirani za sve metode psihološkog ratovanja i da ste umreženi i raspolažete svim podacima o svakome... makni se od mene!
- Aha, tu smo dakle... opterećen si prošlošću, misliš da nisi dorastao očevom liku... hej, to su priče za malu djecu. Jednom se živi, a ti život trošiš na postizanje nečeg nedostižnog što postoji samo u tvojoj glavi... a i stari ti je volio zaviriti u bocu, zar ne... ali je bio slabiji od konjačića pa je odust'o i umislio da je ovisnik. Slabić! I ti se na njega ugledao... ha ha ha ha... nesretniče. Ajde pa bar probaj što je njega tako sjebalo... kako možeš znati da si mu dorastao ako ne kreneš njegovim stopama. Ajde, drmni jedan konjačić, vidi kako se bljeska na suncu, ko jantar... pravi domaći... Zvečevo... nije ko one francuske pizdarije što ih oni uglađeni roboti diskretno nutkaju... ovo je za prave ljude... nema prenemaganja... ajde, ajde, vidim ti u očima kako ti se geni uspavani bude... gladni dopamina... ajde, znaš da će ti se svidjeti.
- Tata mi je uvijek govorio da se samo prvo piće može kontrolirati... neću!
- Tata ti je bio pička koja se prepala... a vidim i ti si... ma ko te jebe, ajde tamo na taj tečaj, gledaj kako se svi jebavaju, a ti izvodiš Tai Chi pizdarije jer te ni jedna neće, ha ha ha ha ha... a ja ti nudim slobodu da sam u svojoj glavi praviš cirkuse, niko ti živ neće trebati... ali dobro. Nisi dorastao, strah te izazova... ajde, budi pseto na lancu svoga straha... možda i pojebeš neku ako je ja prvo dobro napijem, ha ha ha ha ha... stani malo, je li ti ono predavač iz filozofije, onaj što ti je jutros govorio o Kierkegaardu i njegovoj veličanstvenoj tjeskobi izbora i Abrahamu...
- Jes, to je on... profesor Blackout.
- Uuuuu... pa to je moj čovjek, vidim lagano vrluda... mora biti da ga je neki od mojih već načeo... idem ja sad dovršit priču, ovaj je pravi potrošač, ljudina... on vidi svijet kakav stvarno jest... samo kad pogodi pravu promilažu. A ti... ajde odjebi... nisi još sazreo za rušenje svega iz temelja, nemaš pojma kolika je snaga ljudskog prkosa... jade patetični.
I usput rečeno... predavač iz Tai Chija ti je na Prozacu, a onaj ultra jebač iz Kama Sutre šmrče kokain i jebe maloljetnice... jedino ovaj profesor zna pravu istinu...
- Jeli? A kakva je to istina?
- Istina je mili moj da tebe nema... mi proizvodimo vas da bi trošili našu robu, a ne vi nas da bi vam ispunjavali potrebe... vi ste za sada tu samo da bi kupovali... ako nisi znao, uskoro na tržište izlazi robot-potrošač i vi pavijani više nečete biti tako bitni... vjeruj ti meni, trčat češ ti za mnom za koju godinu i moliti za konjačić, he he he... ali nećeš imati čime da platiš... što misliš da ovu mjesečnu rentu od Ujedinjenih korporacija svijeta dobijaš da bi se tu prenemagao, jeli? Pseto beskorisno... ajde mrš. Profesore!!! Evo jedan konjačić za vas, žuti se ko dukat, he he he...
- Uh, taman mi pade na pamet kako bi mog'o malo... ma razumiješ ti mene, mileni, je li da me razumiješ... ja sam bio tisuću godina prestar za nju... razumiješ li ti mene?
- Uh, profesore... kako vas ne bi razumio... svako ima svoju Reginu... dobro ste izabrali, uvijek je tako... ili / ili... evo ga konjačić... ajde da zapjevamo... ponekad sam usamljen, a i plašim se... držim te na stolu, gospode... evo jedna boca za kući, profesore... za na stol.
Ovo će vam se odbiti od rente kao i obično... a i bakšiš bi bio u redu... nema straha, nema drhtanja... samo bolest na smrt. Ajde još jedan za puta, profesore, ha ha ha ha ha....
Post je objavljen 06.04.2005. u 23:18 sati.