Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Svi predsjednički ljudi

Polako, ali sigurno moji se osjećaj tuge, koji su započeli Papinim lošim zdravstvenim stanjem, a nedugo zatim i smrti, nastavljaju i onim što ide kad se odmaknete od onih najemotivnijih trenutaka i počnete stvari sagledavati realno. No, moj je prikaz realnosti često pomalo ironičan, ne iz zlih namjera, nego iz potrebe da na licemjernost odgovorim kritikom onoga što me smeta.

O mnoštvu stvari koje su vas smetale pisali ste i vi. S većinom se stvari slažem s vama. Jer pohlepa je uzela maha, a znate i sami da u takvim slučajevima neki izgube tlo pod nogama. No, ja ne bi toliko o onoj «materijalnoj» pohlepi, koliko o jednoj drugoj – političkoj.

Gospodin Predsjednik države

Moja fascinacija rječnikom našeg Predsjednika možda vam je i poznata. Resursi, institucije sistema, vertikala, EU i Nato-pakt (ove obično idu u paru) itd. Njegova izjava povodom Papine smrti bila je ipak sklepana ranije od njegovih savjetnika, pretpostavljam, i bila je čisto prosječni politički uradak nezačinjenim uobičajenim Predsjednikovim frazama. No, kratki «film» obraćanja s jednim glumcem bio je oličenje strahovito loše glume. Iako nisam dokučila što je glumac zapravo glumio. Toliki napadno micanje glavom i obrvama koje jednostavno morate vidjeti ne bi bilo ništa da nije bilo tog strašno lošeg čitanja. Pod lošim, mislim na toliko očigledno čitanje s blesimetra, i još u kombinaciji s nečim što bih mogla nazvati «pomalo pjesnički izričaj». «Genijalnog» pjesnika.

Gospodin Predsjednik vlade

Čitam biografiju našeg Premijera i sve same impresivne stvari. Govori 4 svjetska jezika, hobi su mu kazalište, golf, glazba, film. Objavljivao je znanstvene i stručne tekstove iz politike, književne povijesti. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku. Ne moram spominjati da je momentalno političar «po struci» i da je sposobnost govora i izričaja tu bitna stavka. No, ne znam gdje je zapelo kod našeg dragog Premijera kada je par rečenica trebao upisati u Knjigu žalosti povodom Papine smrti. Jer, trebalo je samo one suze, koje je su valjda bile iskrene, pretočiti u nekoliko iskrenih i spontanih rečenica. Ali ne, naš je Premijer izvadio šalabahter i par rečenica prepisao s tog papira. A nedavno sam čula polemiku na radiju o opciji da se šalabahteri u obrazovnim institucijama puno strože kažnjavaju. Ako bi studenta izbacili sa fakulteta radi istoga, znači li to da bi Premijer morao u zatvor?

Gospodin Predsjednik sabora

Dva gore spomenuta gospodina zajedno sa svojim damama odlaze na ispraćaj Pape u Vatikan. Za očekivati je bilo i da će naš «saborski» čovjek zajedno sa svojom gospođom također biti dio delegacije. No, ipak ne. A razlog nije štednja naših novaca (a možda im je i ta plemenitost pala na pamet), nego ipak «čuvanje kuće». Jer, ipak netko od naših predsjednika mora biti doma. I paziti na «djecu». Jako sam sretna zbog toga, jer osjetim jednu posebnu skrb koja se vodi o nama. Posebno kad nas čuva čovjek koji je instituciji sabora dao jednu posebnu dimenziju – vjerodostojnost i ozbiljnost. Nadam se da tako skrbeći za nas neće zaboraviti – jesti ... i piti.

Jako sam ponosna na njih. Naša "Tri mušketira". Nemojte mi reći da niste i vi? Ili je na vas netko ostavio još dublji dojam?


Post je objavljen 06.04.2005. u 22:27 sati.