I dan za danom, svaka buducnost proslost postaje,
a gdje nece proslost, koja nije ni imala buducnosti!
Na tragu pravde, ljubavi i Boga,
Srca ispunjenog mladenackom zanosom,
letimo, zurimo, a opet nestajemo,
i kad se okrenes natrag,
kao da nikad zapravo nismo ni postojali!
Ti paralelni zivoti,
ta svakodnevna ispreplitanja ljudskih sudbina
samo su sitne tocke na temelju kojih
mozemo reci da smo zivjeli
i citava vjecna praznina
izmedju tih sitnih tocaka dodira sudbina
dokazuje nam, prica i govori
"Zivot je praznina u kojoj nesavrsena ljudska dusa
sanja da zivi, a zapravo pravi zivot, tek zivi u snovima"!
Post je objavljen 07.04.2005. u 15:44 sati.