(AmB = Aljkava mješavina Bunila)
Za stolom gladan u Čevi sjedim,
čekam kada ću da žderem,
sline niz ždrijelo svoje cjedim,
pljuvačkom si gorka usta perem.
Miris bureka mirišem,
zbog sporosti konobara psujem,
jezik svoj od gladi sišem,
po novčaniku nervozno rujem.
Napokon! Burek za mene dođe!
Razrezah ga brzo i panično.
Zagrizoh ga i glad me prođe.
Jer osjetih nešto, zečjem govnu slično!
Primjetih; nešto crno po ustima mi gmiže,
nešto crno do grla mi stiže!
To je buba, u bureku buba.
To je buba, u bureku buba.
Ispovraćah ja u Čevi burek cijeli,
pobjegoše svi koji su nešto jeli,
a mene ko iz katapulta ili praćke,
izbaciše iz Čeve naglavačke!
Udarih se jako ja u glavu,
i ugledah ispred sebe Bubu pravu!
Buba predamnom gola stoji!
Buba mene se ne boji!
Najednom ta slika lijepa isčezne,
moj me mozak još jednom zezne.
Od onda hranim se ja na bureku,
i čekam da i bubu neku mi zapeku.
Tražim bubu, u bureku bubu...
Post je objavljen 06.04.2005. u 09:52 sati.