Evo nas, nakon prekida od tjedan dana uslijed školskih praznika, opet u Hribi.
Pred školom čekaju Lovro i brat i seka Pervan, koji imaju nastavu u jutarnjem turnusu. Ulazimo u učionicu i pripremam garniture za igru. Zvoni. Izlazim na hodnik. Popodnevni turnus trećih izlazi. Od njih ostaju na gou Filip i Ivan-Bruno. Krećemo neparni, ali ne za dugo. U razred naprosto bane Stjepan. Kao da je dojurio direkt s nogometa. Onako, još pomalo zadihan, pita: 'Koje je ovo kolo?' 'Baš smo maloprije počeli; prvo.', odgovaram mu ja. Vidim na licu zadovoljstvo s odgovorom, jer stigao je. 'Patrik nema protivnika. Sjedaj s njim.', ja njemu dodajem.
Igralo se mješovito go na 13x13 i atari-go na 9x9. Stela i Ivan-Bruno, kao niže interne, igraju sve svoje partije atari-go. Oni trebaju još vježbati i učiti da pređu na igru na prostor. Kyuevi i Patrik igraju međusobno na prostor na večoj ploči.
Stjepan nije dozvolio da ga netko nadmaši, ali je ipak u atari-gou izgubio jednu partiju od Ivana-Brune. Igrao je s njim 1:1. Sve ostale partije je dobio i osvojio prvo mjesto. Sada je on 23. kyu, najjači u novoj generaciji go-igrača škole i ne smije si dozvoliti luksuz poraza. Uočio sam da vrlo vješto i sa sigurnošću hvata kamenčiće bliže rubu ploče. To su mu već rutinske radnje.
Patrik je izgubio od Stjepana u prvom kolu, a nakon toga sve pobjedio. Drugi je s bodom zaostatka za Stjepanom, a s tri boda ispred trećega Ivan-Brune. Zreo je za igru na velikoj ploči. Prelazi u 6. internu.
Ivan-Bruno je jedini uzeo jedan bod Stjepanu. Igrao je atari-go, ali tome sada dolazi kraj, osim sa slabijim protivnicima. Prelazi u 5. internu kategoriju, što za sekciju znači igru na prostor na 13x13.
Lovro je danas bio vrlo i prevrlo živ. Ta zaigranost i brzina u igri spustiše ga na četvrtu poziciju. Taj pristup, ma koliko mu zanimljiv i privlačan bio, nije mu saveznik za bolje rezultate. Jednom će valja to shvatiti, a Zvonac i ja mu pokušavamo to nekako objasniti, ali u tom procesu nisu važna samo uha. Ona tek pomažu Lovri da čuje, a on je taj koji sluša i eventualno reagira. Mi mu kažemo, a čuje li on? Ta zaigranost je i u Stjepana.
Filip je počeo s goom jednu godinu ranije, ali nije redovit. U početku školske godine je on među vršnjacima bio 'tata-mata' u gou, a sada mu se dešava nešto što nije očekivao. Često izgubi i vidi, da tu treba dosta truda. Vrijedi li? Ja mislim da da.
Stela, u ovoj konkurenciji vrlo vještih hvatača kamenova, nema velikih izgleda za pobjeđivanja. Uspjela je pobjediti u jednoj partiji Filipa i to je bilo sve. Ovakav razvoj ne nudi nikakav optimizam. Ne brini Stela; ajmo na dva kamenčića i 2. internu. Malo ćemo pojačati, a ti se nedaj. Napreduješ, vidi se!
Igrano je svak sa svakim atari-go po dvije, a go po jednu partiju. Pobjeda u gou vrijedi u tablici 2 boda, a atari-goa jedan.
Pogledajmo sada turnirsku tablicu.