Kako što vidite, ponovno sam ovdje. Vratila sam se danas, ravno na posao. O, kako je to buđenje bilo...no, o tome idućih dana.
Umorna sam. U biti, bio je to lijep i naporan tjedan, no ono što me doista umorilo danas nije put, ni skupljen umor od posljednjih nekoliko dana, već velika masa posla koja me dočekala i kojeg sam završila tek oko 22 sata, ali najviše od svega, glupost naše birokracije, koja je pokazala još jednom da smo dobri radnici a loši upravljači. Naime, netko se pametan sjetio da specijalističke polikliničko-konzilijarne ambulante trebaju početi s poslom u 7 ujutro i raditi svaki dan po pola sata manje ali zato jednu subotu mjesečno. Nema veze što cijeli svijet teži ka smanjenju radnog vremena, smanjenju broja radnih dana u tjednu, što se započinje sa poslom u 8,30 ili 9 sati...ne, mi hrlimo ravno nazad u socrealističko-komunističku «bolju» prošlost. Čak se ponovno i osniva neka vrst radničkih savjeta, kod nas u firmi se predložili jednog medicinskog tehničara (jednog od nepismenijih, da stvar bude bolja) koji ako skupi 50 potpisa, biti će delegat za županijski radnički zbor, savjet ili kako se već to naziva...
Svaki puta kada se vratim iz svijeta natrag ovdje, sve mi je teže. Daleko od toga da ja ne volim svoj dom, svoj kraj, svoju zemlju, svoje korijene, da ovdje nemam toliko puno dragih ljudi koji mi puno znače...Svaki puta kada se vratim, dočeka me poneka nova glupost poput ove, koje pokoleba moju radost povratka i čini me da se osjećam tužnom i nepotpunom.
Beč je jedan od gradova u koje često odlazim, u kojima sa provela mnoge važne trenutke u mom životu.
I ovaj je puta bilo tako. Osim što sam imala poprilično naporan tjedan što se poslovnih obaveza tiče, bilo je i lijepih trenutaka, zabave, opuštanja. No, što je možda i bitnije, možda sam napokon posložila i neke kockice u mozaiku mog života. Imala sam svoje trenutke kontemplacije, koji su me doveli do nekih zaključaka, zbog kojih ne znam da li da budem tužna ili sretna.
Vrijeme će, naravno, pokazati...
Sada sam samo jako umorna. Trebam se naspavati i za budućnost, obzirom da ću uskoro morati ustajati u 6 sati....grrrrrrrr...
A o mom bečkom tjednu napisati ću više idućih dana...
Post je objavljen 06.04.2005. u 02:19 sati.