"Samo malo"-rekla je Ivana.
"Ostavite mi kljuceve i kad zavrse sa pregledima dođite kod mene."
Samo je kimnula glavom i pruzila joj kljuceve.
Primila ih je i spremila u dzep.
Kad su otisli razmisljala je o tome da prilegne. Rastegla se i zjevnula. Pogledala krevet i bacila se na njega, glava joj je pala na jastuk. Da je bilo ista drugacije sad bi lezala tako i spavala, ovako ju je u dzepu zuljao privjesak od kljuceva. Posegla je rukom u dzep i izvadila kljuceve. Pogledala je privjesak. Bio je to okrugao odlijev, od cega, nije znala sigurno, mozda gipsa, lakiran, sa jednoj strani pisalo je u glagoljici "SRECA", a na suprotnij "LJUBAV".
"Zanimljivo."-mislila je dok ga je ironicno gledala podsmjehujuci se.
"Pojednostavljeni kamen mudrosti. Vjerojatno su negdje u njemu alkemicari sakrili formulu kako iz olova dobivati zlato."
Bezvoljno je udahnula i isto tako izdahnula. To ju je podsjetilo na ustajanje kad bi isla ujutro u skolu. Kad bi otkucavalo kobnih 15 do 6.
"Zasto sam to napravila"-upitala je samu sebe, i zidove koji su je okruzivali.
Post je objavljen 05.04.2005. u 21:42 sati.