6. No ničeg opojnijeg nema doli crpljenja projekta nekog drugog vremena kojeg samo mi znamo. Ovog časa živjeti ko zna gdje, ko zna kad. Razlijevanje vremena iz stare, neslušane, muzike, dok smo bili razmješteni po meridijanima nepoznatih gradova, neistražene i nedovršene mladosti, po tajnim putevima, kojima se hodilo u snu prema duboko zakopanoj svijetiljci.
7. Postoji nenapisani spis o postojanju nebića. Ispisano nevidljivom tintom. Ko njega otkrije vidjet će visoke i duboke puteve saznanja. Zato je sreća da čovjekove dimenzije nisu dovrćene niti otkrivene. Dovršen čovjek je biće-stvar, a nedovršen nebiće čovjek. Budući nedovršeni možemo biti sretni.
Post je objavljen 06.04.2005. u 01:09 sati.