Marketing
Budim se ujutro, a usta suha. I ne samo suha, nego u njima i dobro znani okus. Okus luka. A zašto? Pa sad ću Vam reći.
Zove mene jučer Richard da se njemu baš jedu ćevapi i da je to nešto kao vojna obaveza za tu večer. Iako sam si taman pojeo malo štrudlice, nisam ga mogao razočarati, pa sam pristao na avanturu. Prije nego me pokupio, oprao sam tjelesinu i pokušao nagovoriti Petru da ide s nama, ali nije se dala. A kada me pokupio, bilo je pravac pečenjara Cvjetno, jer tamo se Richard zaželio ćevapa. Dođemo u taj bivši kiosk, a sada malo veći kiosk i naručimo si po porcijicu svaki. Uživamo u prekrasnom ambijentu, glazbi sa Narodnog radija, konobaricama sa borosanama, čekamo meso, luk i lebac. Nakon nekoliko minuta čekanja, dolazi bakutaner sa po tanjurem u ruci, koje onda baca pred nas uz tek tiho "Dobar tek". Ćevap je u pečenjari Cvjetno u pločici, a ja to ne volim. Bacam se na posao, ali tek nakon što sam samo za Vas uslikao ovu sliku.
Zaključak: Lepinja dobra, ćevap i nije nešto. Ako se sjećate mojih početaka na Blog.hr-u, sjetit ćete se da sam već jednom pričao o posjetu pečenjari Cvjetno i da sam ostao malo razočaran, ali da sam bio spreman dati joj još jednu šansu. E, pa ta šansa je bila jučer. Niš od toga, nažalost. Uzalud svi mitovi i priče koje sam čuo o tom mjestu. Hrana je ispod razine.
Za razliku od hrane kod Ramadanija, gdje smo odmah poslije Cvjetnog otišli, ne bi li sprali okus lošeg. E, to je već malo drukčija priča. Ovaj lokalčić, poznat i kao "Trovač", smješten je u Ilici, kod Trga Francukse Republike (Keglbajs za prastanovnike tog dijela grada). Ugođaj u lokalu koji službeno nosi ime City Club Grill (pobogu, kaj su mislili, zbilja ne znam) je jedan od ljepših. Od slika automobila na zidovima, pa do kotača od kola koji ovlaš vise na zidovima. Novost je džinovski ćup na šanku. Tko zna zašto stoji baš tamo.
Naručimo si Richard i ja po jednu sa kajmakom, a vrijeme kratimo gledajući kvalitetni filmski uradak Putnik 57 sa Wesley Snipesom koji je išao na jednom od programa. Lokal je polupun, s tim da jučer nije bilo sumnjivih likova koji vuku na mafijaše iz Tirane. Ćevap dolazi, a ja ga aranžiram za lakše slikanje. Mogao bi se time baviti profesionalno.
Nakon hranjenja, rub hlača je već opasno zabijen u trbušinu. Treba opustiti malo remen. Na svu sreću nemam jedan od onih sa rupicama, jer sasvim sigurno ne bi bilo te rupice koja bi mi mogla osigurati kako-tako normalno disanje. Dobra strana u svemu je da smo mrknuli svaki po dvije Coca Cole, jer da nismo, ne znam što bi bilo.
P.S. Marisi, nemaš sreće. Em je cijeli post o žderanju, em ima slika. No, to ja radim za naše iseljenike. Možda se počnete vračati rodnoj grudi. Vlada bi mi mogla i plačati za ovo.
Post je objavljen 05.04.2005. u 19:20 sati.