Sjećam se onih studentskih dana, kada smo 1965. kao zaigrani kyuevi goom, putovali u Rijeku na prijateljski, ali nama važan susret, sa Riječanima. Upoznali smo se na 1. Turniru gradova tadašnje Juge 1964. ujesen u Zagrebu. Bio je to prvi jači go-turnir u Hrvatskoj, a organizator je bio tadašnji 'Plavi vjesnik' list za mlade Vjesnikove kuće. Čovjek koji je u to vrijeme prvi pisao o gou i pokrenuo igranje u nas je bio novinar sada već pokojni Miljenko Srdić.
Te 1965. smo igrali u studentskom klubu na Korzu. Bilo je tijesno, a oni pobjediše koliko se sjećam. Najveće iznenađenje je bio jedan njihov novi igrač. Kažu kako od neki dan igra i da je dobar šahista. Bio im je na prvoj ploči. I prebio on našeg 'Đoku' i oni nas. Taj njihov igrač zvao se Zoran Mutabžija. I bijaše taj Zoran pojam goa u nas, što se kvalitetnog igranja tiče. U Ljubljani mu pružiše dobre uvjete za učenje goa i on se prihvatio ozbiljnoga rada i 1967. na Europskom prvenstvu, u njemačkom Staufenu, osvaja naslov Europskog prvaka. Ljudi moji, za dvije godine od prvog kontakta s igrom do Europskog prvaka!!! Ponovio je on to 1980. u Engleskoj. Mnoga Europska prvenstva bio je on pri samom vrhu, ali dolazili su mladi i polako je bivao sve niže. A danas ga evo kod kuće. Konstantno je prvak Hrvatske. I ove godine je on naš predstavnik na svijetskom prvenstvu u Nagoji u Japanu.
Zoran, popularno zvan Mučo, nije često boravio u riječkom go-klubu. Odskočio je u kvaliteti i donekle zanimljiva konkurencija mu je bila u Ljubljani, gdje je češće igrao, pa i na prvenstvima Slovenije. U Hrvatskoj nije imao premca, a u Sloveniji je barem bilo malo neizvjesnosti. Osvajao najčešće njihova prvenstva, ali se pokoji puta desilo da i nije.
Toliko o Muči, a ostali u Rijeci su napredovali i bilo je veći broj majstorskih dan-igrača. To su bil osim Muče: 4. dan Slobodan Koncer, 2. danovi Petar Gudac, Ljubomir Vujasinović i Miljenko Lukanović i 1. danovi Špiridon Ilić, Andrija Crnković, Ivica Mandekić i Igor Klobučar. Ovaj poslijednji je zbog zdravstvenih problema pao u formi i sada je 2. kyu.
Igralo se godinama, ali bez vidnog napretka u organizaciji. Nije bilo novih igrača, osim poneki.
2002. godine Slobodan pokreće igranje goa među mladima u 'Domu mladih'. Desetak mladih s zanimanjem kreće u tajne ove misaone vještine. I danas ta aktivnost postoji uz dva puta tjedno sastajanje u 'Domu mladih' pod voditeljstvom njihovog učitelja goa Gabrijela Ožvalda. Dani kada se sastaju u 'Domu mladih' su ponedjeljak i četvrtak od 18 - 20 sati. Pored igranja partija međusobno, česte su im i partije na internetu. I sada, četvrtu godinu od tada, imamo manju grupu novijih, koji još rade na atari-gou (na zarobljavanje).
Najuspješniji mladi igrač goa u Rijeci je Vedran Vasiljević 2. kyu, koji je sada već srednjoškolac. Tu su dvije jake osnovnoškolke, koje redovno igraju u završnicama prvenstava Hrvatske, među šest najuspješnijih igračica goa Hrvatske. To su Monika Martić 10. kyu i Petra Švob 13. kyu. Možete ih vidjeti na slici ovoga posta.
Razgovarao sam s Gabrijelom, popularno zvanim Gabi. Kaže da će od slijedeće školske godine i on krenuti na osnovne škole u sustavan rad. Pozitivni primjeri za to su mu u Velikoj Gorici.
Razvija se baza mladih igrača goa Hrvatske.
bl. Muradenu
Post je objavljen 05.04.2005. u 14:52 sati.