Ujutro se sunčamo i namaćemo u moru. Valovi su visoki i gotovo je nemoguće plivati. Najbolje što se može je stati i pustiti da te bacakaju. Zabavno je i ugodno. Čak niti prosjaci i prodavači ne gnjave previše. Došla nam je neka djevojka sa srebrnim lančićima za oko stopala i ispričala životnu priću, ali nije bila niti do koljena prodavačima sa sjevera. Jedina iritantna pojava su izletnici koji se baš postave na slikanje da uhvate i nas u kadar.
Poslijepodne po plaži šećemo do Bernoulima. Mjestašce je toliko malo da ga isprva promašimo i odemo par kilometara dalje.
U povratku pronalazimo ugodni restoran na plaži gdje klopamo palačinke punjene sviježim voćem i rumom. Vjetrić lagano pirka, sunce zalazi lijepše nego što smo mogli ikada zamisliti i idilična atmosfera nas nimalo ne priprema na užas koji slijedi...
Post je objavljen 24.01.2005. u 13:00 sati.