... Župna zajednica zahvalila je sv. ocu Ivanu Pavlu II u ponedjeljak 4.4.2005. uz ove riječi:
Pred Uskrs smo pratili s nadom i vjerom Kristov križni put u smrt. Poslije koje je došlo uskrsnuće. Prošli tjedan pratismo papin križni put u smrt, i duboko vjerujemo - onako kako nas je učio posljednjim snagama, posljednjim dahom svoga života - da će uskrsnuti kada dođe Kralj vremena: Onaj kojega je navješćivao s nadom i radošću. Svjedočio ga. Bio je uz nas ljude uvijek na našim križnim putovima, traganjima i lutanjima. Danas su ti isti ljudi diljem sviejta uz njega. Pratio je molitvom i riječima nade i utjehe ljude, sada njega prate ljudi s nadom, utjehom i molitvom. Volio je hrvatskog čovjeka inašu zemlju, našu riječ i pjesmu, zajedno si s nama pjevao i molio na poljanama Solina, pitomom Zagorju, duž Slavonije, Primorja i Dalmacije. Naša ga molitva i pjesma prati sada na široke poljane Dobrog Pastira. Imao je hrabrosti i srca doći tamo odakle su svi bježali, reći ono što su drugi izbjegavali izreći. Zasigurno je čuo poziv Gospodara: "Dođi, dobri i vjerni slugo..." Možemo reći samo jedno - sretan ti put, Sveti Oče! I hvala ti za riječi, molitve! Hvala ti za čast da smo mogli živjeti kada si živio ti! Rijetki su sretnici u povijesti. I u smrti nam je pokazao da treba biti dostojanstven, predan u ruke Gospodara
Karol Woytila došao je niotkuda za većinu ljudi, pa i onih koji su dobro poznavali život Crkve. Došao je iza Željezne zavjese čovjek od željeza ali s ljudskim srcem u kojem bijaše mjesta za sve ljude svijeta. Imao je širok raspon ruku ali još širi osmjeh.
Osvajao je ljude neposrednošću, sposobnošću slušanja, ne namećući nikome ništa bio je jasan u govoru i navještanju. Pun razumjevanja za svakoga ali nije odstupao od istine.
Pjesnik i filozof svjedočio je da je vjera mudrost življenja ali i pjesma duše. Bio je čvrst kormilar koji je Petrovu lađu vodio sigurno kroz svo valovlje novog vremena i nije se bojao biti glasan dok su drugi šutjeli, podmetnuti svoja leđa tamo gdje su drugi uzmicali.
Propovjednik nade, vizionar novoga svijeta, glasnogovornik civilizacije života i ljubavi.prihvaćen i osporavan – ali uvijek dosljedan. Čovjek koji je premda već starac bez problema mogao sabrati na jednom mjestu stotine tisuća mladih iz cijeloga svijeta i reći im ono što im se nitko ne bi usudio: nema života bez križa, tko bi vam govorio suprotno – lagao bi!
Prvi rimski biskup koji je kročio u sinagogu i džamiju, skupio sve vođe svjetskih religija u Assizu na razgovor i na zajedničku molitvu poručujući svijetu koji pada u mahniti zagrljaj materijalizma i uživanja da religije imaju što ponuditi suvremenom čovjeku. Označujući vrijeme prestanka ratova među religijama i početak suradnje za dobro čovjeka i svijeta.
Imao je hrabrosti usprkos protivljenja svojih suradnika priznati grijehe svoje Crkve u prošlosti, javno se pokajati i zamoliti oprost.
Onima koji su pak mislili da Crkvu treba suobličiti svijetu jasno je poručio: ništa od toga. Crkva nije od svijeta ali je tu za svijet. Crkva nije tu da bude po mjeri čovjeka već je tu da čovjeku pomogne da bude po mjeri Boga.
Bio je čovjek koji se znao koristiti svim modernim dostignućima i poticao sve u Crkvi da se time služi. Zalagao se da Crkva koristi sve za širenje Evanđelja, ali i da svojim prisustvom i djelovanjem posvećuje sva ta sredstva, osobito sredstva komunikacije.
Osobito ga pamtimo po pohodimo Hrvatskoj, zalaganju za pravedni mir, za uključivanje naše Domovine u sve tijekove poviejsti naroda, po tome što je prvi priznao neovisnost Hrvatske.
1994. dok je bjesnio rat na ovim prostorima dolazi u Zagreb kao glasnik mira i Evanđelja i poručuje zaraćenim stranama da mir nema alternative, poziva na praštanje, hrabri. Na drugom pohodu proglašava na Mariji Bistrici blaženim Alojzija Stepinca usprkos protivljenima. Dolazi u Osijek, Rijeku, Zadar, Dubrovnik, Split hrabreći i utvrđujući «braću u vjeri». Radi ono što radi svaki dobri pastir. Mnogi ga nisu voljeli, nije došao da bi bio voljen – došao je stati na čelo Kristove zajednice da predvodi i utvrđuje, naviješta i liječi. Shvatio je onu Isusovu: «Odsada ćeš loviti ljude»» Nosio je hrabro svoj križ, otišao je na prijelazu prvog petka na prvu subotu Gospodinu da ga privine kao ljubljenog sina na svoje srce u pratnji one koji je toliko ljubio: Isusove i naše majke.
Hvala ti kormilaru na svim riječima, djelima, na svoj ljubavi kojom si ljubio Gospodina i sve ljude. Zemlja je bogatija za tvoj život, tvoje riječi i tvoju ljubav. Bio si muž vjere!
Uoči nedjelje Božanskog milosrđa Anđeo je Gospodnji prošao kroz Apostolsku palaču i rekao svojem dobrom i vjernom sluzi: "Uđi u radost gospodara svoga!". Neka uvijek s neba bdije nad nama i pomaže nam "prijeći onaj prag nade o kojem je toliko govorio", "Ivan Pavao II. je proširio svijetom evanđelje nade, pozivajući čitavu Crkvu da se prigne nad današnjeg čovjeka kako bi ga zagrlila i utješila otkupiteljskom ljubavlju "U rajske dvore poveli te anđeli'". "Neka te raspjevani zbor primi i povede u Sveti grad, nebeski Jeruzalem, da imaš vječni pokoj".
Post je objavljen 05.04.2005. u 11:56 sati.