U subotu sam bio vani s Timom, Pedrom i Sidom. Tim je navaljivao kao blesav da idem s njim kući. Bilo mi je neugodno stalno ponavljati ne i ne. Osjećam se blesavo jer mi se više uopće ne da spavati s njim. Nije mi zanimljiv. Moja vjernost Micku mi je dobro došla kao razlog da ga odbijem. Ali pravi razlog je zapravo da mi se više ne sviđa. Nisam iskren s njim i to mi smeta. A ne želim mu reći istinu jer će ga to vjerovatno povrijediti. Što da radim?
Basilio Premudri mi je opet priskočio u pomoć. "Ako ti se Tim više uopće na sviđa i ako si doista odlučio biti savršeno vjeran svom Micku onda je možda najbolje da naglasak staviš na ovo drugo. Premda iznad svega cijenim iskrenost u međuljudskim odnosima mislim da i ona može i mora biti ograničena jednom drugom, po meni većom krepošću: ljubavlju prema bližnjemu. Ljubav, pak zasigurno uključuje veliku pažljivost prema drugima... Samome ti je, vjerojatno dobro poznato kako se loše osjećamo kad nas netko odbije. Svi smo mi pomalo tašti i još bi nam puno teže palo ako bi nečije odbijanje bilo argumentirano razlogom da nismo privlačni tj. da mu se ne svidjamo..."
Ljubav iznad iskrenosti? Naizgled logično, pa ipak, ovo objašnjenje me potpuno ne zadovoljava...
Post je objavljen 05.04.2005. u 05:58 sati.