...pa da čujemo kako Rapaić misli pomoći da odnesemo pobjedu protiv Engleza...
Zakasnio je na sastanak s novinarima i već je bio skandal na pomolu, ali ipak evo ga, ima stila, ispriča se, sve mu odmah oprostiš. Uspjeva nas i uvjeriti da još nije sve izgubljeno nego je isto kao na početku. Kao drugi iza Francuza mislimo o Englezima koji su u šoku
Gdje je Miki, zagledali smo se, ta najavili su ga. I tako smo se čudili neko vrijeme, dok glasnogovornik HNS-a Ivan Rotim nije uzeo stvar u svoje noge. Krenuo je po Rapaića u hotel da ga privede novinarima.
Eto ga.
- Evo me. Malo sam se tamo zadržao - osmjehnuo se Miki onako dječački, iskreno, odmah mu sve oprostiš.
Znači, nema problema?
- Kako si se osjećao kad si vidio da te nema u prvih jedanaest? - uklizalo se na prvi balun.
- A kako... Kao igrač, bogati! Svaki bi igrač želio igrati, ako ne želi onda znači da nije normalan. Ja bih volio igrati, ali znalo se već sedam dana unaprijed, nakon utakmice u Kopenhagenu da ja neću biti u prvom sastavu. To što je Barić pričao novinarima o neizvjesnosti nije imalo smisla. Znalo se da igra baš ta jedanaestorica.
Nisi želio pričati poslije utakmice, prošišao si kroz mixed zonu.
- A što se ima pričati poslije takve utakmice, igrali smo strašno slabo, to je bila najslabija utakmica ove selekcije u zadnje dvije godine koliko se ja sjećam. Nemaš šta reći.
Je li vas ubila vrućina ili pogrešna taktika?
- Vrućina, eh... Ma nije bilo ni toliko vruće kao što nam je ovdje u kampu, ovdje sunce prži, najtoplije je od svih mjesta na kojima smo dosad bili. A lito je, bogati. Na utakmici je možda malo sunce smetalo s one strane, ali nije to opravdanje. Svima je vruće. Igrali smo slabo, izgledalo je da nama smeta igrač više. Stvorio nam je problem. Više nismo znali kuda balun treba ići, što ćemo odigrati da ih nadigramo. Stali smo, a oni su odigrali borbenu obranu.
Jesi li sad u prvih jedanaest i nije li se raspoloženje pomalo popravilo?
- Ne znam sad ništa o sastavu, to će trener odrediti, a raspoloženje nam je popravila utakmica Švedska - Bugarska. Što se Bugarima dogodi... Nismo mi ni najgori.
Nije li slično stanje kao prije dvije godine u Japanu, onda su nakon poraza od Meksika ušli Miki i Olić i rasturili Italiju?
- Da, sjećam se, naravno, ali ne bih to uspoređivao, puno je vremena prošlo. Sad je atmosfera u nas ipak bolja, onda smo izgubili sad nismo. I s remijem protiv Švicarske nije se puno dogodilo, ista je stvar.
Kako?
- Pa, u svakom slučaju moramo pobijediti Engleze. I u toj kombinaciji nema veze niti utakmica protiv Francuske. Uvijek moramo pobijediti Engleze. Tako mi računamo.
Znači, nismo bez nade u četvrtfinale?
- Naše su šanse iste kao i prije turnira. Isto je sve nakon neriješenog protiv Švicarske. Englezi i samo Englezi. Oni su naša utakmica odluke.
Onda Francuze lakše doživljujete?
- Ma nije to lakše, nego nema pravog opterećenja. Sve što napravimo je super. A i da pobijedimo opet ništa nismo uradili bez Engleske. Francuska je za mene najbolja reprezentacija i prvi favorit prvenstva. Što im je najbolje? Sve, ne znaš gdje im je slabija točka, oni su zbilja izvanredni.
A Englezi?
- Oni su isto jaki, kakvi igrači, ali što je sad u njihovim glavama nakon ovakvog poraza od Francuske, kakvi su psihološki. Vidimo na televiziji, Eriksson poziva da ostanu hladne glave. Lako je to reći, ali kako su oni izgubili, ej, to ostavlja traga. Čak je gori osjećaj nego nama. Mi znamo da smo igrali slabo, užasno i to priznajemo. Tješimo se da ne možemo dvaput tako loše. A Francuzi su doslovno ubili Engleze. Mi se pitamo kakvi smo mi psihički, a što bi, molim te, rekli Englezi. Ili Bugari. To i da ne govorim.
Je li vas ljute kritike?
- Koje kritike? Mi ovdje ne dobijamo novine, ne znamo što se piše.
Internet, može se sve pročitati.
- Ma nije, nije nas briga za kritike, mislim, mi smo sami sebi važni, da ne shvatite krivo, nama je do nas samih da se pokažemo...
Da osvjetlate obraz.
- E, to. Da nismo ovdje došli bez veze, da nas se upamti po nečem dobrom. Tako sam i ja motiviran, želim igrati. To je normalno. Imamo i mi igrača i nismo ni mi sad neka tamo momčad šta ja znam... Naše šanse za četvrtfinale nisu velike, ako svladamo Englesku, to stalno ponavljam. Više ne znam što bih vam rekao...
Slobodna Dalmacija
Post je objavljen 16.06.2004. u 16:34 sati.