RAT - Ne daj Boze nikome! Ovaj zadnji, odnio je mnogo ljudskih zivota, unesrecio mnogo ljudi, oduzeo najbolje godine mojoj generaciji...I bolje da ga se zaboravi...ili da ga se pamti ovako kako ga ja pokusavam zapamtiti.
Necu pametovati o broju hrvatskih branitelja... Svi su zasluzili status branitelja. Cijeli je narod, nespreman, nenaoruzan, goloruk ustao protiv jedne bezumne ideologije, s ciljem obraniti sebe, svoje bliznje, svoju kucu, svoje dostojanstvo. Ovim mladjima na znanje...Lijepo je bilo BITI HRVATSKI BRANITELJ. Svud oko tebe paznja i briga, svi ti nastoje ugoditi. I suze u ocima starijeg brata prilikom odlaska...i ono "MALI, pazi se..."(vidi pa nisam vise mali dosadni mladji brat koji se uvijek krpa uz njega).
O PSTP ne znam mnogo. Znam samo da psihicki zdrava i normalna osoba nece dici ruku na sebe, samozapaliti se, leci na bombu, upucati se u glavu ili ubiti zenu s kojom ima djecu. I znam da uslijed stresnih situacija covjeku lako pukne neka kvachica u glavi i iglica kompasa se pocne gubiti.
I opet kazem...rat je prosao...vrijeme lijeci rane... a ljudima s kojim to nije slucaj treba pomoci.
Imao je rat i svojih smijesnih strana...kojih se rado sjecam. Evo kako jedna takva izgleda iz danasnje perspektive.
OPERACIJA 'LUDA KRAVA'
Geostrateskopoliticki momenat:
U jesen '92 "jake snage mup-a i zbora narodne garde"(omiljen termin u to vrijeme) nizom vojnih akcija oslobodile su grad Dubrovnik nagnavsi istovremeno mrske nam jugookupatorske, srpsko-cetnicke, crnogorsko dobrovoljacke i druge ine nam horde na panicno povlacenje u smjeru Trebinja, vrseci pri tom prodor neprijatelju po dubini cijelih 25 kilometara. Tek tolko da im ne bi palo na pamet opet pucat po Biseru Jadrana. Nek se ne ljute pripadnici HOS-a sto ih ne spominjem al ipak su oni vise bili za onu "za dom...i oko kuce".
Utvrdjuju se novi polozaji na chukama ( chuke su vam planinski visovi na kojima sunce opasno przi, vjetar probija kosti, a kisa spusta temperaturu tijela na minus) oko Trebinja i Popovog polja. Nesh ti majci, sad smo mi agresori (nekoliko km na teritoriji susjedne nam drzave), sad mi njih drzimo na nishanu...al ne pucamo osim ako se neko ne napije...jbga bolje ne trazit vraga. Sa uniformi skidaju kompromitirajuce oznake HV-a. Dakle mi smo ovdje inkognito. Dragoj nam Karli, ako ovo cita, porcujem da ni po cijenu zivota ovo necu ponovit pred njenim sudom.
Mjesto radnje: ZASJEDA "TRI HRASTA" (sad ce neko rec da je to ime birtije, ali nije, stvarno postoji takvo mjesto lijevo od kipera i rojme a desno od kobilje glave)Neko je procijenio da je to strateski polozaj jer tu kao moze doc do proboja neprijateljske tehnike i oklopa i zato tu treba postaviti ljudsku zasjedu od sest ljudi, minirati prostor ispred, dobro ukopati i zamaskirati. I naravno adekvatno opremit
sto ukljucuje protivtenkovske i protivpjesadijske mine, mali minobacac, mitraljez u narodu znan kao sharac, ose, zolje i pratecu municiju za sve to. Ne treba posebno napominjati da smo sve ovo donijeli nas sestorica, na rukama, posto su mazge i konji kao jedino sredstvo logistike u hercegovackom kamenjaru bile zauzete drugim zadacima.
Lica: PRSAN,vodnik, zapovjednik posade, nadimak dobio ne po seriji vec po ogromnim prsima...njegovo
hrkanje ozbiljno je ugrozavalo tajnost nase misije i ujedno dovodilo u pitanje kredibilitet
zemlje...jer sta ako nas otkriju untroforci iz kemijskog bataljuna pa pocnu ispitivati sta
pripadnici vojske jedne zemlje rade na teritoriji druge zemje bez prethodne objave rata.
MUJO, pripadnik romske narodnosti (namjerno necu reci cigan), postariji, ozbiljan, dok je on na
strazi mogao si mirno spavat, dobronamjerno oprezan, i najvaznije je...valjda zato sto je
rom... znao je sve zvukove noci, zapalit vatru bez dima (poseban odabir drva) i kuvao je
tako jebeno dobru kavu da se covjek pijuci ju ujutro osjecao kao da je u tkalci u subotnje
prijepodne
IVICA, tog decka mi je bilo zao, nije glumio, preko dana bi bio normalan, dok bi dolaskom noci
odjednom poceo drhtati, gubiti se, vidjati svasta...ponavljam nije glumio...naknadno
razvojacen
MARINKO, takodje razvojacen vrlo brzo...fama volat da je bio srbin...nisam primjecivao nikakve
signale drugoj strani, niti da je odavao nas polozaj....uglavnom korektno odradjivao strazu
KNEZ, moj....iz dubrave...mojih godina...pouzdan....mozda preozbiljan...njegova je ideja bila da
Ivici dajemo obicne kafetine govoreci da su to tabletice za zivce...i Ivici stvarno pomagalo...
sta ti je autosugestija
JA, AUGUSTIN, nesh ti ramba, nesh ti serafcigera, nesh ti borisa dvornika i batu zivojinovica,
kakav sam ja ratnik bio....naoruzan i opasan...obucen za borbe u svim uvjetima uz koriste
nje svih oruzja....specijalnost bliske borbe...nesh ti reklame...ovo je moj blog i ja mogu
biti sto ja hocu jel tako....
SPECIJALNI GOST, TOLJ IZ BUGOJNA, dobricina, shef logistike nase satnije, sa svoje dvije maz
ge i dva konja vrsio kompletno snabdijevanje polozaja, svaki dan donosio rucak na polozaje
nije mu bilo tesko prepjesaciti od interventnog voda do nase zasjede i donijeti kruha i mesa
ispod peke... nase prijateljstvo datira od trenutka kad mi je na pauzi obuke u jednoj birtiji
onako naivan i dobrocudan prisao i pitao..."a jel bi ti i meni htio platit pivu"...platio sam mu
ne jednu nego uvijek poslije...dakle familija u barakama u preckom....petoro djece...svu lovu
davao zeni...nikad ga poslije nisam sreo....zelim mu sve najbolje u zivotu
Scena prva...Suncano, jesensko jutro. Nakon hladne i kisovite noci posada zasjede tri hrasta uziva blagodeti novonastalog primirja. Nije se pucalo vec nekoliko dana. Obavljaju se redovne vojnicke duznosti. Prsan uspostavlja vezu sa komandom. Pri tom prica toliko glasno da se uopce pitam zasto uopce koristi motorolu. Da je komanda malo blize i da se on malo vise potrudi stvarno mu ne bi trebala.
Mujo sprema kavu. Cijelo jutro je birao drva....koja ne dime. Marinko kopa po gornjem zaklonu koji nam je ujedno sluzio kao skladiste hrane i municije...sprema nesto za dorucak, a mozda je spremao ii nesto drugo. Knez uzeo sanduk municije za sharca i puni redenike...Pri tom vadi zrnad iz caura i okrece ih naopako. Da samo znate kako to stekce kad se meci okrenu tako. Ma kao u partizanskim filmovima.
Ivica se nakon teske noci polako oporavlja.Vise mu ne damo niti da strazari ponoci, samo po danu. Ja dvogledom osmatram teren. Nocas su se kod "kolega" s druge strane culi kamioni, izgleda da su dobili smjenu.Od nas do njih razdaljina mozda kilometar zracne linije...oni na drugoj cuki...Al njima bolje, spavaju u nekim stalama i torovima za ovce...Vidim dvojicu...neoprezni...Jedan se proteze na suncu, drugi se igra s nekim psom.
- Knez, idemo sklopit minobacac pa da im srokamo one stale, pizda im materina nek i oni spavaju na kamenu ko i mi...kazem ja.
- E decki, nemojte se zajebavat...odmah se javlja Mujo
Naravno da nam nije bilo do toga. Svako jutro bi Knez ili ja predlagali takvo nesto samo da isprovociramo Muju. Do kraja nije skuzio da ga zezamo. A i ko je znao nanishanit iz minobacaca.
-Ajd sjedite tu i ne zajebavajte se svojim glavama - dodao je sipajuci kavu, pa danas poslije rokaju cijeli dan....
-Trebali bi ih sjebat, a i Mujo nije ti ovo Kvatric pa da prodajes upaljace svaki pali svaki gasi-kao ozbiljno zavrsi knez s temom.
Scena druga... I tako saram ja dvogledom....kad odjednom KRAVA. Prava pravcata krava. Stotinjak metara lijevo od nas. Prosla njihova i nasa minska polja....i pase. Ide pravo prema nama.
-Knezzzzzzz...odi sim....vidi ovo....krava....
Odmah su svi dotrcali da se uvjere. Pao je prijedlog da bi bilo dobro da ju zveknemo. Bilo bi mesa ispod peke cijeli tjedan. Odmah smo stupili u vezu s isturenim zapovjednim mjestom i interventnim vodom. Odluka je pala...Akcija.
Tolj odmah sa isturenog zapovjednog mjesta krece sa nozevima i konopcima...
Sistemom koordinacije dogovoreno je da decki sa susjedne chuke kamenjem potjeraju kravu prema nama...
Kravu treba eliminirati tiho i po kratkom postupku...bez puno pucnjave...
Ja cu kao snajperista izvrsiti eliminaciju cilja...jedan metak ili dva najvise....
Prsan ce kao pravi zapovjednik izvesti najtezi dio akcije u kojem ce ispuzati iz zaklona, doci do krave, pustiti joj krv da se meso ne pokvari...
Pri tom ce posade sa rojme i kobilje glave, a i naasa posada biti spremna da pruzi maksimalnu vatrenu podrsku ukoliko neprijateljska strana pokusa da atakuje Prsana...sto znaci svim oruzjem i orudjem biti spreman na udar po protivniku ako zapuca na Prsana...
U sumrak, pri smanjenoj vidljivosti izaci cemo i dovuci kravu u nas zaklon...
Tolj ce rastancirati kravu i transportirati meso do interventnog voda gdje ce ono biti usoljeno i upacovano...
Kozu i ostatke zakopati...
Scena treca...U spremnik vojnickog karabina stavljam dva metka. Kalibar je dovoljno velik da iz ove blizine obori slona a kamoli kravu. Nisanim...Dovoljno je blizu. Nekako mi je zao krave. Jebote, ako pridje jos blize necu ju moc upucat. Dobro je okrenuta...opaljujem...prasak...jedan metak vise nego dovoljan...Uf...nije svako rodjen za ubijanje....pa makar i ako je rijec o kravi...
Cekamo malo da vidimo da li ce oni od preko reagirati na ovaj pucanj. Nista...Prsan preko motorole daje znak ostalim posadama da budu spremne...Izlazi...Dovlaci se do krave i pusta joj krv...Tridesetak komada sto tezeg sto lakog naoruzanja je spremno da ga brani...Sve prolazi kao podmazano...
Dolazi Tolj...U sumrak dovlacimo kravu...Bez incidenta...Tolj obavlja posao u sekundi...Kaze junica...
-Decki sutra je gozba - kaze na odlasku.
Post je objavljen 04.04.2005. u 16:24 sati.