Pročitala sam „Uho, grlo, nož“ i krenula na „Ljubav na posljednji pogled“. Pričam, naravno, o Vedrani Rudan i njena dva romana koja se ukratko mogu opisati kao mržnja prema muškarcima i nezadovoljstvo svim aspektima života glavne akterice u oba romana.
Zaintrigirao me jedan mali odlomak iz „Ljubav na prvi pogled“(stala sam na ľ knjige):
"Nije to neka filozofija, ako nekoga voliš, pas si ako ga ne voliš gospodar si. Kako prestati biti pas i postati gospodar? Pitanje ima smisla kad pas poželi biti gospodar a gospodar pas. To se ne dešava. Kako biti gospodar i voljeti? Kako biti pas, a ne voljeti? Mogu li skupa živjeti dva gospodara? Dva psa? Kakva bi to luda veza bila? Oboje love štap. Tko baca štap? Koliko čudnih pitanja? Netko mora bacati štap! Za vezu treba i pas i gospodar. Tako mi se činilo dok nisam skužila ne trči mi se za štapom. Nisam htjela biti gospodarica. Željela sam iskoračiti iz priče. Jednostavno, iskoračiti iz priče. Priča moga života je priča o iskoračenju."
Možda malo prejako ističe odnos psa i gospodara, ali mislim da je to samo da ugrubo naglasi tu dominaciju u vezi. Većina zavezanih (tako ja zovem ljude u vezi hehe) će odmah reći da dominacije nema, da jednostavno treba postojati kompromis i međusobno razumijevanje. Slažem se. Apsolutno. No ipak, onaj maleni komadić koji je prevagnuo na tvoju ili moju stranu upravo simbolizira psa, odn. gospodara…
Zanimljivo je kako se pri samom početku veze kroje neke sitnice koje će kasnije, s vremenom, igrati bitnu ulogu i da tako kažem, presuditi, odrediti „trajne karakteristike“ odnosa u vezi.. Nisam prije o tome nikada razmišljala ali gorenavedenih nekoliko rečenica me upravo ponukalo na to…
Koliko ljudi zapravo obraća pažnju na to kako će se postaviti u početku, kakav dojam ostaviti na drugu osobu i time joj pokazati (dokazati) da će to ići tako, tako i tako.
Hm…?!
Post je objavljen 04.04.2005. u 19:10 sati.