Buduci da je dan bio prekrasan, odlucili smo ga provesti izvan grada, pa smo se zaputili u Brno, gdje nismo bili zaista dugo: muzic cak od 1987., kad je bio na nekom natjecanju, a ja od 2000. godine, kad sam isla s jednim profesorom s becke slavistike kao pratnja studnetima koji su prisustvovali seminaru o multikulturalizmu u tamosnjoj Akademiji znanosti. I tako, muzic je dozivio jako ugodno iznenadjenje, jer se oronuli socijalisticki grad iz njegovih sjecanja pretvorio u usminkano regionalno srediste, dok se Brno iz mojih sjecanja i nije previse promijenilo. Vidi da se se u grad ulaze i da su Cesi sve bogatiji, a neke bismo stvari - recimo, o urednosti i njegovanosti grada, koje nista ne kostaju i ne ovise o proracunu - svakako mogli nauciti od njih.
I tako, sreli smo se s mojim frendovima koji su prohodali prije sest godina zahvaljujuci meni i sad pripremaju vjencanje, prosetali gradom, popili kavicu, ponovno prosetali i na kraju sjeli na fantastican rucak u odlicnom Fischeru, kombinaciji kafica i restorana kojeg sam otkrila jos prilikom prosle posjete Brnu i svakako vam preporucam; nalazi se na glavnoj ulici i ne mozete ga promasiti. Naravno, uzivala je i nasljednica, a pogotovo joj se svidjela voznja vlakom - dijete je, naime, proslo nekoliko drzava automobilom, s tri i pol mjeseca bila je na svom prvom interkontinentalnom letu, no trebala je navrsiti gotovo cijelu godinu da bismo je provozali vlakom.
Da ne duljim, nadam se da cete uzivati u virtualnoj setnji gradom barem upola nasoj danasnjoj uzivanciji.
Post je objavljen 03.04.2005. u 23:22 sati.