Otvoriše se Nebesa i primiše dušu Sluge Gospodnjega u krilo Očevo. On, koji je dobar boj bio, trku završio, vjeru sačuvao, zavrijedi biti dionikom časnog zbora Svetih. Ivan Pavao II, miljenik Gospodnji, ures svete Crkve, zasja na Nebu Vječnosti i Nebo se sa zemljom spoji da primi Svećenika Boga Svevišnjega. Čudesno je to otajstvo, našem umu nedokučivo, ali srcu koje vjeruje i koje je ispunjeno ljubavlju tako zorno jasna stvarnost. Sada zauvijek blažen Ivan Pavao zauvijek kraljuje s Kristom kojega je tako neumorno slijedio, do posljednjeg daha. Jer je na čvrstoj bio sazdan Stijeni, koju bujice ovoga svijeta ne mogaše srušiti.
Raduje se Presveta Bogorodica, Vrata Raja, Nebeske Dveri, koja Sluzi Gospodnjem ruku pruži da se popne u Svjetlo koje ne gasne; Ona, Majka, majčinskom ljubavlju doprati Karola Woytilu do svojega božanskog Sina, koji ga očinski u zagrljaj primi. Mariji Bogorodici, Radosti Duha Svetoga, Premiloj kćeri Svevišnjega, iz oka suza kanu vidjevši sjaj duše Ivana Pavla. «Majko!», zazove je on:»Što su suzne oči Tvoje?». «Zbog blaženstva koje Majka radi tebe ćuti, dijete moje!», odgovori mu Preblažena:»Radi sreće moje neizmjerne jer se nisi pokolebao nikada, nikada…! Jer si sve svoje ufanje u Sina mojega i Boga mojega stavio. I nisi se pokolebao, nisi očajavao, nikada, nikada… Pratila sam te, čuvala te, bdjela nad tobom u nemirnim noćima, i onda kad se činilo da nema nade. A ti si ostao, dijete moje, nepokolebljiv u ljubavi, u ufanju. Zato Majka plače…, jer joj je duša radosna zbog sina svojega koji se u Dom Očev povrati!»
Otac Vječni sa Visina i preobilna Mudrost Boga Sina i Ljubav Duha Gospodina u sjaju svetosti svoje zaori Hramom Nebeskim:»Evo Miljenika duše Moje, evo onoga koji mi je sin premili, evo onoga koji je dostojan sjesti o desnu Mene – Jaganjca koji oduzeh grijehe svijeta! Čujte svi anđeli i sveti; takvi su mi mili, koji ljubavlju gore za Mene i braću ljude, takvi su mi mili! Neka je Ivanu Pavlu na čast! Zato ga krunim vijencem slave za svu vječnost!» I okruni ga Gospod krunom slave na nebesima, da svijetli Narodu Božjemu za sva vremena, dovijeka. Jer nije se strašio trpjeti za istinu, za blagost i pravdu, za dostojanstvo svake ljudske osobe u kojoj je prepoznavao živog Krista. I pridruži se Ivan Pavao nebrojenoj vojsci anđela i svetih koji klicahu: «Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima Njegovim! Slava!»
I taj glas radosti neka dopre do zemlje, i neka ispuni srce svakog čovjeka dobre volje, jer se Bog sam proslavi u svojim stvorovima koje najviše ljubi… Neka se proslavi i u svakom od nas!