Marketing
Papa, bija Si čovik...
Bija si Čovik, bija si ono što svi težimo biti, bija si prvi među pravednima, prvi među nama, bija si svjetionik u tami nemirnog svijeta, u kojem svi, do našeg Trenutka, živimo…
Baš zato jer Si bio svjetlo u tami, kao i vječna svjetla o kojima ovdje pišem, nekako moram spomenuti i Tebe, Apostola mira i ljubavi, nositelja tolerancije, te pomiritelja naroda… Ja čitav život ne znam za drugog papu, a dok sam odrastao, saznao sam da živim u pravo vrijeme, jer Si bio rijedak, drukčiji, bila je čast živjeti u isto vrijeme s Tobom, slušati Tvoje propovijedi, vidjeti Te, družiti se s Tobom i moliti Krista zajedno…
Bog je u pravo vrijeme poslao Dobroga čovjeka da nas vodi, i Ti si to znao i svoju zadaću si do kraja ispunio… Tri puta Si došao u moju domovinu, imao sam čast biti na Žnjanu 1998. i u Zadru, 2003. – Zadar neću nikada zaboraviti; taj osjećaj se ne rađa dvaput, to je bio susret mladih s Tobom, a mlade si toliko volio i oni su ti na tome zahvalni; ja sigurno jesam; srce mi je bilo mirno i ispunjeno kao nikad dotad… Zbog Tebe sam znao da za ovaj svijet ima nade, zbog Tvoje vjere u nas, ja sam počeo vjerovati u ljude, iskreno vjerujući u Njega i trudeći se biti dostojan onog za što vjerojatno kao običan grešnik nisam…
Hvala Bogu što živim u ovo vrijeme, jer ne znam kada se u povijesti nakon Krista dogodilo da je smrt nekog čovjeka okupila više ljudi u molitvi. Nisi više tu sa nama, a prisutniji si nego ikad…
Osvijetlio Si mi put, sad znam kuda trebam ići… Svjetionici su mi misao vodilja, a Ti si bio moj svjetionik na ovom svijetu, koji je vodio ka utjesi i putu ka vječnom Pharosu, gdje Si sada, zajedno sa svim svojim i mojim ljubljenima i čitaš ove retke kao i molitve sviju nas, koji smo ti dovijeka zahvalni…
Doviđenja, dobri Prijatelju…
Baš zato jer Si bio svjetlo u tami, kao i vječna svjetla o kojima ovdje pišem, nekako moram spomenuti i Tebe, Apostola mira i ljubavi, nositelja tolerancije, te pomiritelja naroda… Ja čitav život ne znam za drugog papu, a dok sam odrastao, saznao sam da živim u pravo vrijeme, jer Si bio rijedak, drukčiji, bila je čast živjeti u isto vrijeme s Tobom, slušati Tvoje propovijedi, vidjeti Te, družiti se s Tobom i moliti Krista zajedno…
Bog je u pravo vrijeme poslao Dobroga čovjeka da nas vodi, i Ti si to znao i svoju zadaću si do kraja ispunio… Tri puta Si došao u moju domovinu, imao sam čast biti na Žnjanu 1998. i u Zadru, 2003. – Zadar neću nikada zaboraviti; taj osjećaj se ne rađa dvaput, to je bio susret mladih s Tobom, a mlade si toliko volio i oni su ti na tome zahvalni; ja sigurno jesam; srce mi je bilo mirno i ispunjeno kao nikad dotad… Zbog Tebe sam znao da za ovaj svijet ima nade, zbog Tvoje vjere u nas, ja sam počeo vjerovati u ljude, iskreno vjerujući u Njega i trudeći se biti dostojan onog za što vjerojatno kao običan grešnik nisam…
Hvala Bogu što živim u ovo vrijeme, jer ne znam kada se u povijesti nakon Krista dogodilo da je smrt nekog čovjeka okupila više ljudi u molitvi. Nisi više tu sa nama, a prisutniji si nego ikad…
Osvijetlio Si mi put, sad znam kuda trebam ići… Svjetionici su mi misao vodilja, a Ti si bio moj svjetionik na ovom svijetu, koji je vodio ka utjesi i putu ka vječnom Pharosu, gdje Si sada, zajedno sa svim svojim i mojim ljubljenima i čitaš ove retke kao i molitve sviju nas, koji smo ti dovijeka zahvalni…
Doviđenja, dobri Prijatelju…
Post je objavljen 03.04.2005. u 22:20 sati.