Na moju veliku radost, jucer sam se konacno malo opustio od panike koja me redovito hvata kad se nadjem u potpuno novoj sredini, tako da sam digao pogled s poda i okrenuo se oko sebe. Otisao sam navecer s kolegama u jedan jedini shopping mall koji postoji u ovom 10-miljunskom gradu. Nista posebno za vidjeti, ali ovdje je takvo mjesto prava senzacija i podsjeca na good old Europe - razni stilizirani butici, supermarket, nekoliko fast foodova, kafici, kino; po koncepciji me podsjeca na King Cross na Jankomiru (e, McDonci ne znaju di je Jankomir, mozda samo Mavi, zalim...). I onda kad se vec covjek opusti (i rashladi) u takvoj domacoj atmosferi, onda mu se otvore oci sto se oko njega dogadja. Kako otvorih oci, tako mi se presjekose noge, aj kuku lele. Kakve zene!!!!! Malo je problem to sto ces tek biti posluzen necim ako bas nema muskog kolege na kilometar od nje, no i to se srecom desi. Kakve crte lica, kakve oci, za tijela da i ne govorimo - tamo su rijetki/e "my size". Dobro, znate vec svi da ja volim pretjerivati i uljepsavati, ali sinoc su mi se stvarno par puta odsjekle noge kod prvog sretanja pogleda. Poslije i ne smijes bas direktno gledati, kaze nepisano pravilo...
Na poslu sam cijelo popodne proveo na testu voznje (?!?) kojeg polazemo interno, u firmi, u svakoj zemlji u kojoj dodjes raditi. Usput je bilo zanimljivo slusati jednog Engleza i jednu Svicarkinju kako evociraju ugodne uspomene iz kafica Jazz u Splitu od prije nekih 11 godina... I kako to vec biva kod onih koji misle da sve znaju, nakon 11 godina (vrlo) aktivne voznje, po svakakvim terenima, jucer sam naucio nesto novo i vrlo bitno o voznji.
Les voila, nadam se da ce i moj kum Zivadin Jaric zvani Rokica Kurcubic biti zadovoljan napisanim...
Post je objavljen 16.06.2004. u 11:44 sati.