Pješačka kohorta Helvećana – Papina švicarska garda
Nadnevka 6. svibnja 1527. godine kad su njemački i španjolski vojnici cara Karla V. svom žestinom napali 'vječni grad' Rim u ratnoj je povijesti ostao zabilježen kao dan kada je Papina švicarska garda položila svoj najkrvaviji ispit tijekom svoje polutisućljetne povijesti. Naime, tog dana Papini gardisti, pod zapovjedništvom njihovog satnika Kaspara Roista, njih svega 222, ostali su hrabro na svojim bojnim mjestima oglušivši se na pozive vijeća iz Züricha koje ih je pozvalo da se vrate svojim kućama. Nakon strašne i neravnopravne bitke koja je trajala punih šest sati na trgu ispred bazilike Sv. Petra ostalo je ležati oko 800 španjolskih napadača i 180 hrabrih gardista koji su po cijenu vlastita života štitili povlačenje pape Klementa VII. iz bazilike u Anđeosku tvrđavu koju je branila posada od oko 490 vojnika. Strašnu bitku preživjelo je samo 42 gardista koji su uspjeli, pod borbom štiteći papu, desetak kardinala i visokih prelata, probiti se do Anđeoske tvrđave.
Povijest Pješačke kohorte Helvećana za svetu zaštitu pontifeksa (Cohors pedestris Helvetiorum a sacra custodia Pontificis) počinje nadnevkom 22. siječnja 1506. godine kada su prvi švicarski gardisti pod zapovjedništvom satnika Kaspara von Silenena ušli u Rim, a na poziv pape Julija II. della Rovere.
Sveti rimski car Karlo V., koji kao i većina 'svetih rimskih careva', ni najmanje nije bio svet, a još manje Rimljanin, odlučio je smijeniti papu Klementa VII. Na mjesto pape želio je Karlo V. postaviti pontifeksa koji će bez pogovora udovoljavati njegovim željama i prohtjevima. Tako je 6. svibnja 1527. godine počelo pustošenje 'vječnog grada', a povijest je to zapamtila i pod nazivom 'Sacco di Roma'. Ta strašna pljačka i palež potrajali su punih osam dana i u povijesti rata i bitaka ostali zapamćeni kao nešto što po užasu do tada nije bilo zapamćeno. Vojnici pripadnici germanskih i španjolskih postrojbi carske vojske Karla V., a osobito luterani jednostavno su uživali u paležu i uništavanju svega što je Svijet do tada štovao. Obeščašćene su mnoge crkve, žene, pa čak i redovnice bile su silovane, poslanici opljačkani, kardinali bačeni u tamnice gdje su čekali da se za njih plati velika otkupnina, crkveni dostojanstvenici bili su izloženi poruzi, a za plijen su se čak i međusobno borili Karlovi vojnici. Kada su španjolski vojnici upali na trg ispred bazilike Sv. Petra, u besprijekornom redu, stegi i tišini, dočekalo ih je 222 Papinih Helvećana. Razvila se krvava i neravnopravna bitka, strašna bitka koja ne bi ni najokorjelije veterane bitaka ostavila ravnodušnim. Bitka 'prsa o prsa' trajala je punih šest sati. Osam stotina španjolskih vojnika prekrilo je svojim tijelima trg ispred bazilike, a između njih ležalo je oko 147 hrabrih gardista. Španjolci su gotovo pobješnjeli, pa su navalili još žešće i u većem broju. Helvećani su stali pod borbom odstupati štiteći papu, kardinale i prelate, te se povlačiti 'passetom' (uzak zid koji spaja baziliku i Anđeosku tvrđavu, a postoji još i danas). Jedan od kardinala zaogrnuo je papu svojom ljubičastom tunikom, kako papa u svojoj bijeloj odjeći ne bi postao meta nekom od arkebuzira koji su bili ispod zida. Tim putem spasa gardisti su i dalje žrtvujući se dragovoljno zaostajali i nastavljali pružati žestok otpor. Pobješnjeli Španjolci užasno su se obračunavali s tim doista hrabrim Helvećanima, jednostavno bi raskomadali njihova mrtva tijela. Zapovjednik Helvećana Roist ranjen i u agoniji postao je plijen suludih španjolskih vojnika koji su ga još živog stali komadati i to još pred očima njegove žene kojoj su odsjekli tri prsta zato što ga je pokušala zaštititi. U Anđeosku tvrđavu probilo se svega 42 Helvećana.
Post je objavljen 03.04.2005. u 20:22 sati.