Nadam se da ću biti živom kada će Te proglašavati svecem. Bog Te blagoslovio za sve što si nam ostavio u srcu... Moje molitve su s Tobom.
Dragi Sveti Oče,
već dugo u meni tinja želja da Vam napišem nekoliko riječi zahvale i podrške za sve što ste učinili i što činite za ljude današnjeg nemirnog svijeta. Ali bojim se da u svojem riječniku ne raspolažem s dovoljno bogatim fundusom riječi koji bi mi omogućio da napišem pismo dostojno čitanja jednog od najvećih velikana našeg vremena. U Vama ne vidim samo čelnika Katoličke Crkve već čovjeka velikog i prostranog srca u kojem ima dovoljno mjesta za čitavo čovječanstvo neovisno o rasi, narodnosti ili vjeroispovijedi. Vaša poniznost pred Bogom i služenje ljudima kroz utjehu i ljubav koju pružate, čini Vas blistavim svijetlom u mraku današnjice kojom vladaju neprestane borbe sebičnosti, veličina i nepriznavanja različitosti.
Ljudi 21. stoljeća izgubljeno lutaju u materijalnom svijetu olako zaboravljajući vrijednosti koje se ne izražavaju valutama i brojevima. Neprestano prate imperative «imati više, biti najbolji, biti najveći», a na kraju svog životnog puta shvate da i dalje nemaju ništa već možda čak i manje nego što su imali. Starost provode usamljeni i prestrašeni bez vjere, nade i ljubavi, ostavljajući za sobom tragove razorenih brakova, ogorčene i razočarane djece, napuštenih prijatelja i susjeda koji su odavno zaključali vrata nespremni pružiti pomoć. I tako se iz dana u dan kreće perpetuum mobile koji se hrani mržnjom, pohlepom, zavišću i očajem izgubljenih duša. U Vama vidim snagu Jednoga koji može i želi prekinuti taj začarani krug.
Vi dajete hrabrost i vjeru novoj generaciji koja će imati zadatak krenuti nepoznatim i težim, ali jedinim pravim putem. A snaga će nam uistinu biti potrebna jer - lakše je mrziti nego voljeti, lakše je udarati nego opraštati, lakše je ratovati nego održati mir i daleko je lakše lagati sebi i drugima nego pogledati u oči istine. Sve to potiče osnovnu ljudsku slabost, a to je sklonost kretanju linijom manjeg otpora koja nikada ne vodi u pravom smijeru.
Svojim primjerom pokazujete što znači biti sluga Božji i pravu snagu što leži u poniznosti i priznavanju ljudskog nesavršenstva pred Bogom. Ne vladate diktatorskom palicom već žezlom ljubavi koje je u stanju dotaknuti svakog pojedinca koji čuje Vaše nadahnute riječi. Postoji uzrečica koja kaže da lijepa riječ zlatna vrata otvara, a vaša je riječ otvorila vrata Raja. I svi su pozvani da uđu, za nikoga nije prekasno samo treba smoći hrabrosti i učiniti prvi korak.
I Hrvatskoj ste pomogli da zakorači prema svom cilju. Nikada se neće zaboraviti da je Vatikan prvi priznao našu samostalnost i time učinio presudan potez koji će polako ali sigurno povesti prema dugo očekivanom miru. Ni ja nikada neću zaboraviti krvavo crveni vatromet protuzračnog oružja kojim se slavilo naše priznavanje od strane Njemačke niti riječi mojih roditelja: Da Pape nije bilo, nikada se ovo nebi dogodilo. Od tada do danas, svakog Dana državnosti upućujem svoju zahvalnost i Vama jer je i vaše djelo dio temelja naše države, rame uz rame s tisućama izgubljenih života.
Napokon, želim Vam uputiti i svoju osobnu zahvalnost na nezaboravnom trenutku kojeg sam doživjela u Vašoj blizini, a kada sam zbog neopisive gužve bila u mogućnosti vidjeti samo bljesak sunca na staklu Vašeg automobila. Niste me vidjeli, kao ni ja Vas, ali ste mi poklonili trenutak sjećanja koji će mi neprestano davati utjehu i snagu. Slučaj me doveo do Hrvatskog narodnog kazališta i Frankopanske ulice u Zagrebu kojom su se gurali mnogobrojni građani u želji da Vas pozdrave. Stajala sam po strani, bez potrebe i želje da se probijem do ceste. I tada, u jednom trenutku, više nisam osjećala usamljenost niti ogorčenost koji su me ispunjavali u tim danima života. Osjetila sam jedinstvo svih ljudi čije su misli pratile Vaš prolazak. Odjednom su pojedinačne sudbine svih okupljenih postale sudbinom jednog tijela i naprosto sam znala da nisam sama. U svega nekoliko minuta nestale su sve dobne i spolne razlike, nejednakosti u materijalnom statusu ili narodnoj pripadnosti. Pozdravljao Vas je jedan glas, voljelo Vas je jedno srce i molila se jedna duša.
Vrtlog života ponekad zamagli sjećanje, a riječima zahvale nadoda pridjev «patetično», ali uvjerena sam da će Vaš ponovni dolazak još jednom uvjeriti stanovnike naše male zemlje da im je poklonjeno riječima neopisivo iskustvo blizine čovjeka, koji je u svom životnom vjeku učinio više nego čitave dinastije vladara i vojske državnika.
Na svemu što ste učinili za ovaj svijet upućujem Vam jedno, slovima malo, ali u srcu veliko Hvala.