Ovih dana se intenzivno sjećam jeseni 1998...Žnjana, Splita, Solina...euforije, mirnoće...tišine kad je prošao kad nas.
Ježim se...trnci mi prolaze tijelom...tužna sam.
No to želim zadržati za sebe.
Upravo ovu dimenziju tuge koju ne znam objasniti rječima.
Posljednje zbogom, istinskom, pravom velikanu.
Ponosna sam što sam živjela u isto vrijeme kao i ON.
Neka mu je laka zemlja i neka moli za nas i ono što nas čeka.
Post je objavljen 03.04.2005. u 02:49 sati.