Ovo je jedna vrlo tužna večer. Tužna je zato što je svijet izgubio jednog velikog čovjeka, a još je tužnija zbog toga što je taj događaj – tako neželjen, a tako očekivan – još jedan povod za manijakalne izljeve licemjerja pri čemu će Ivanu Pavlu II pripisivati zasluge za sve što je dobro u današnjem svijetu, i to najviše upravo oni koji se uporno trude gaziti sve ono za što se pokojni papa zalagao.
A još je tužnije povijesno iskustvo koje nam govori kako će sva ta hagiografska erupcija – u kojoj se svi tako uporno trude o Ivanu Pavlu II govoriti što bolje – nakon nekog vremena izazvati reakciju prilikom koje će se po Ivanu Pavlu II s jednakom, ako ne i većom žestinom, bacati drvlje i kamenje i pripisivati mu loše stvari koje nije učinio.
Kao i mnogo puta dosada, potpuni odgovor na pitanje tko je zapravo bio Ivan Pavao II i u čemu je njegova važnost će dati – ako se taj odgovor uopće može i dati – povijest.
A mnogo važnije pitanje od toga jest da li će svijet nakon Ivana Pavla II biti bolji ili lošiji, odnosno hoće li generacije koje ostaju biti dostojne svega onoga što vezuje uz njegovu uspomenu.
Post je objavljen 02.04.2005. u 22:21 sati.