Marketing
Papa koji je Crkvu uveo u treće tisućljeće
Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. godine u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske, pedesetak kilometara udaljenom od Krakowa. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia. Sadašnji Papa, a tada samo Karol Wojtyla, imao je brata Edmunda. Sestra, koja je rođena 1914. godine, umrla je brzo nakon poroda. Emilia Wojtyla, majka sadašnjeg Pape, umrla je 1929. godine kada je Karol imao samo devet godina. "Ljudi često pjevaju papi: 'Živio, živio nam, živio nam stotinu godina.' Teško mi je tada (…) ne misliti na svoju majku. Da uopoće živim na svijetu, treba zahvaliti njoj, koja mi je život dala", kazivao je o svojoj majci Papa.
Njegov brat Edmund koji je postao liječnik umire 1932. godine zaražen virusom šarlaha, a njegov otac zemaljski život okončava 1941. godine. Tako već u svojoj 21-oj godini Karol Wojtyla ostaje bez članova svoje najuže obitelji.
Ivan Pavao II. kaže da je njegova majka "...željela imati dva sina: liječnika i svećenika; moj je brat bio liječnik, a ja sam unatoč svemu postao svećenik." Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac. "Svakodnevno sam mogao promatrati njegov život, a taj je život bio vrlo strog. Bio je profesionalni vojnik, a kad je obudovio, taj se život pretvorio u život stalne molitve. Ne jedanput znao sam se buditi noću i tada bih zatekao oca na koljenima, onako kako sam ga na koljenima uvijek viđao u župnoj crkvi. Nikada međusobno nismo razgovarali o svećenićkom pozivu…"
Iz mladosti budućeg Pape svakako treba istaknuti kao značajnu 1938. godinu kada se Karol Wojtyla po završetku gimnazije preseljava s ocem u Krakow. Ivan Pavao II. s posebnim je osjećajima uvijek govorio o Wadowicama, Krakowu i Rimu. Ta tri grada su obilježila njegov životni put. Te godine on započinje studij poljske filologije na Jagelonskom sveučilištu. "Kasnije sam shvatio da je studij poljske filologije u meni pripravljao teren za drugu vrstu zanimanja i studija: mislim na filozofiju i teologiju", kazao je Papa. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti te iste godine zatvaraju Sveučilište.
Godine rata, svećenički poziv
Prema Papinim riječima izbijanje rata "na izrazit je način promijenilo tijek mojeg života." Da bi izbjegao deportaciju u Njemačku Karol Wojtyla 1940. godine počinje raditi u kamenolomu, a potom 1941. godine prelazi u pročišćavaonicu vode za tvornicu sode. Na tim poslovima Papa će ostati do 1944. godine. Ivan Pavao II. kaže da su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.
"Neki naglašavaju kako su moje propovijedi i enciklike previše usredotočene na čovjeka. Mislim kako to u velikoj mjeri proistječe iz mog iskustva radnika, iz mojih kontakata sa svijetom rada."
U doba okupacije Poljske Papa je aktivan u «Kazalištu žive riječi» i «Rapsodskom kazalištu.» Koliko se bilo opasno baviti dramskom umjetnošću u to vrijeme govori i činjenica da bi, da su uhvaćeni pri izvedbi nekog komada, sasvim sigurno završili u koncentracionom logoru.
«Povijest moga svećeničkog poziva? Poznata je prije svega Bogu samome. Svako svećeničko zvanje u svom najdubljem sloju jest velika tajna, to je dar koji stalno nadilazi čovjeka...Poziv je tajna Božjeg izabranja...Svećenički poziv osjetio sam za vrijeme rata i svakodnevne životne opasnosti, jer tako je bilo, tako je bilo...I osjećajući taj poziv nikada nisam mislio da će me on dovesti do sadašnjeg položaja, nikada o tome nisam mislio», rekao je Sveti Otac u svezi izbora svog poziva.
Budući Papa u tajnosti od 1942. godine pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Nadbiskup krakovski kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je Papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1. studenog 1946. godine u Krakowu za svećenika.
Prvi susret s Rimom i krakowski biskupski dani
U studenom 1946. godine Karol Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje ostaje sve do 1948. godine kada postiže doktorat iz teologije s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Te iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu kao kapelan u seoskoj župi Niegowiću.
»Sjećam se da sam u jednom trenutku, kada sam došao na tlo župe u Niegowiću, kleknuo i poljubio zemlju. Tu sam gestu naučio od sv. Ivana Marije Vainneya.» Ove riječi kao da upućuju na gestu koju će Papa činiti na svojim putovanjima diljem svijeta. Nedugo zatim postaje profesorom na Krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu. Karol Wojtyla veliki je zaljubljenik u sport ( nogomet, kajak, skijanje, planinarenje...), prirodu, ali ni tada ne zaboravlja svoj književni rad.
U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958. godine, Wojtylu u Krakowu za biskupa redi tadašnji krakowski nadbiskup Eugeniusz Baziak. Dana 30. prosinca 1963. godine papa Pavao VI. imenuje Karola Wojtylu za krakowskog nadbiskupa.Vatikan objavljuje tu vijest 18. siječnja 1964. godine. Već kao krakowski ( nad )biskup započinje s putovanjima Poljskom, ali i u inozemstvo, osobito u države s brojnom poljskom emigracijom poput SAD-a, Australije, te u europske zemalje.
Ivan Pavao II. ističe da je imao posebnu milost sudjelovanja na Koncilu od prvog do posljednjeg dana.
«Naravno da su stariji i iskusniji biskupi više radili u korist dozrijevanja koncilske misli. Ja, kao mlađi, više sam učio, ali sam postupno također došao do zrelijeg i stvaralačkog sudjelovanja na Koncilu. Tako sam se već za vrijeme treće sesije našao u skupini koja je pripremala Shemu XIII, kasnije pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, i mogao sam sudjelovati u iznimno zanimljivim radovima te skupine. (....) Koncil je bio veliki doživljaj za Crkvu», prisjećao se Papa tih dana.
U prosincu 1963. godine, po okončanju druge sesije Koncila, Wojtyla sudjeluje u povijesnom pohodu pape Pavla VI. Svetoj Zemlji. Pavao VI. imenuje ga kardinalom 26. lipnja 1967. godine.
«Izaberu li te, molim te, ne odbij»
Papa Pavao VI. umire 6. kolovoza 1978. godine. Kao nikada prije, u tako velikom broju, čak 111 kardinala bira novog papu. Kardinal Albino Luciani iz Venecije izabran je za papu 26. kolovoza te iste godine. Uzima ime Ivan Pavao I. Samo 33 dana nakon toga, iznenada, Ivan Pavao I. umire u noći 28. na 29. rujan. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, 16. listopada, izabran je 264. papa u povijesti Crkve: Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven. Ivan Pavao II. naglašava da nikada neće zaboraviti riječi koje mu je uputio njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal StefanWyszynski: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.»
«Kada mi je 16. listopada 1978., poslije izbora na Petrovu Stolicu, postavljeno pitanje: 'Prihvaćaš li ?', odgovorio sam: 'U vjerskoj poslušnosti Kristu, Gospodinu mome, Majci Kristovoj i Crkvi – svjestan velikih teškoća – prihvaćam' ( Redemptor hominis, 2 ). Od tog vremena trudim se ispunjavati tu zadaću, crpeći svakoga dana svjetlo i snagu iz vjere koja me povezuje s Kristom.»
«Otkud sam mogao znati da me (...) sve godine moga života, studija, svećeništva, biskupstva (...) pripremaju za taj poziv koji je izrekao Krist 16. listopada 1978. u Sikstinskoj kapeli? Ipak iz perspektive toga dana, moram još jedanput pogledati na sve koji su me za njega pripremali – a da to nisu ni znali...»
Kroz 25 godina pontifikata
Papa putnik, kako ga često oslovljavaju novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. godine u Srednju Ameriku i Meksiko. Već drugo Papino putovanje bila je posjeta rodnoj Poljskoj u kojoj se u to doba budi pokret «Solidarnost» kao prvi znak urušavanja komunizma u Istočnoj Europi. Posjet Hrvatskoj od 5.-9. lipnja 2003. godine bilo je jubilarno stoto putovanja Ivana Pavla II.
Na dan početka ukazanja u Fatimi 13. svibnja, na Trgu sv. Petra, 1981. godine na Papu je izvršio atentat Mehmet Ali Agca. Operacija teško ranjenog Pape trajala je 6 sati u klinici Gemelli, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.
Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. Od 1985. godine održavaju se Svjetski susreti mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, 22. listopada 1978. godine, Papa kazao mladima okupljenim na Trga sv. Petra:»Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.» O Svjetskim danima mladih Papa kaže: «U mašti sam vidio Svjetske dane mladih kao vrijeme puno snage, u kojem će mladi ljudi iz cijeloga svijeta moći susresti vječno mladoga Krista i od Njega učiti kako biti svjedok Evanđelja pred drugim djevojkama i mladićima. Danas (...) slavim Boga i zahvaljujem mu na daru kakav su za Crkvu Svjetski dani mladih.»
Od mnogobrojnih Papinih susreta na poseban se način izdvaja onaj iz Asiza u listopadu 1986. godine. Papa je u Asiz pozvao predstavnike kršćanskih Crkava i poglavare velikih svjetskih religija na zajedničku molitvu za mir. Ivan Pavao II. prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov 25-godišnji pontifikat je najduži pontifikat u XX. stoljeću. Obilježen je, između toliko upečatljivih djela, riječi i ideja koje je učinio i izrekao, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama...
Znamenke koje govore
Do sada je za vrijeme svog pontifikata Papa objavio 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Svakako treba spomenuti i njegove tri knjige izdane za vrijeme pontifikata: «Prijeći prag nade ( 1994. ), «Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva» ( 1996. ) i «Rimski triptih” ( 2003. ).
Papa je tijekom svoje papinske službe proglasio do danas svetima 474, a blaženim 1 311 kršćanina. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala. Zaredio je 2156 svećenika kao i 321 biskupa. Od 1978. godine sazvao je 15 skupština biskupske sinode.
Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na preko 1000 općih audijencija srijedom u Rimu susreo je preko 16 milijuna hodočasnika. Tijekom Velikog jubileja Rim je posjetilo preko osam milijuna hodočasnika, a nezaboravan je Papin susret s oko 2 milijuna mladih te godine u Rimu na Tor Vergati.
Procjenjuje se da se ukupno s Papom na njegovim putovanjima svijetom do 2003. godine ( na kojima je prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca ), susrelo preko 300 milijuna ljudi. Papa je u tom istom vremenu održao 688 službenih posjeta i audijencija za vođe država, kao i 212 audijencija i susreta s premijerima raznih zemalja. Ivan Pavao II. utemeljio je institut «Ivan Pavao II.», te institut «Populorum progressio» za domorodačke narode Južne Amerike. Utemeljitelj je i Papinske akademije za život i Papinske akademije za društvene znanosti. Pored Svjetskog dana mladeži za njegova pontifikata pokrenuto je i obilježavanje Svjetskog dana bolesnika.
Pohod Banjoj Luci i BiH je 101. Papino putovanje. Ujedno, to je peti posjet Crkvi u Hrvata, a drugi BiH. Crkvu u Hrvata Papa je od sada posjetio 4 puta. Prvi put 1994. godine Hrvatsku ( Zagreb ), 1997. Bosnu i Hercegovinu ( Sarajevo ), potom 1998. Mariju Bistricu i Split. Sveti je Otac 2003. godine pohodio Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. Prilikom ranijih posjeta ( listopad 1998. i lipanj 2003. godine ) Ivan Pavao II. je beatificirao bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković dok će tijekom svog posjeta Banjoj Luci blaženim proglasiti časnog slugu Božjeg Ivana Merza.
Ivan Pavao II. kanonizirao je tijekom svog pontifikata dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.
Split1998
Totus Tuus ego sum et omnia mea Tua sunt. Accipio Te in mea omnia. Praebe mihi cor Tuum, Maria. ( Sav sam Tvoj i sve moje Tvoje je. Daruj mi Svoje srce, Marijo. )
Post je objavljen 02.04.2005. u 21:41 sati.